Happy Birthday Dear Prince Aiden. You are our cutest and most stubborn nephew. We wish you a beautiful day with a lot of fun and joy and delicious food ;). See you later / Kisses Ada and your auntie 
Sretan rodjendan nasem najsladji i najtvrdoglavijem sestricnom i bratu. Zelimo ti jedan prelijep, zanimljiv dan sa puno smijeha i dobro hrane 😉 Vidimo se kasnije / Pusa od Ade i tetke .
Author: au
Bauhaus
We have to renovate the bathroom, so off I went to Bauhaus to see what tiles there are at all. I imagined some fabulous marrakesh style bathroom with lots of colors (tipical girly) AND I was so motivated. But as the time passed by I got more and more confused and turned more into the black and white tiled bathroom (which fits my husband more). In the end I got bored and said “”bye Bauhaus I go home now”.
Trebamo da renoviramo kupatilo, pa sam otisla u Bauhaus da vidim sta ima. Zamislila sam neko bajno kupatilo u marrakesh stilu sa mnogo boja (tipicno zensko 🙂 ). Bila sam jako motivisana. Medjutim kako je vrijeme islo tako sam od bajnog kupatila sve vise i vise isla u smjeru crno-bijelog kupatila (sto vise pase mom muzu). Dosadilo mi je i rekla sam “cao Bauhaus, odoh kuci”.
At home I was looking for some inspiration at Hemnet and I found some quite nice 😀
I onda sam trazila par kupatila na internetu za inspiraciju (na Hemnet stranici). Mogu vam reci da su pravo lijepa kupatila.
I need the simplest bathtube….
Treba nam najobicnija kada…
but when I look for one I look for a space shuttle 😀
…a ja kad gledam hocu neki svemirski brod 😀
Nikola Tesla vs Thomas Edison
Konflikt
Vuce se pod kozu. Raste kao grudva. Taj prokleti konflikt. Sve sto ti je drago uvlacis u to, sve sto mozes koristis kao oruzje. Svaka svadja sve vise i vise truje svijest i pretvara se u jedan trajni truhli konflikt. Ima li spasa? Ima…normalno da ima…ako se hoce. Nema! Ako se ne radi na tome. Ali kad je dosta?
Uvijek citam, kako treba fino diskutovati. Slusaj, pusti da prica, budi cool, i logicno razmisljaj. Svaka budala to zna. Ali ako ja ne mogu da nesto objasnim tako da druga osoba to shvati, razumije i prihvati, sta onda? Kazu, poslusaj sta hoce da kaze, ali sta mi pomaze kad ne kontam!
Dobro za zapamtiti:
Najbolje stvari u zivotu su besplatne : zagrljaji, osmijehi, prijatelji, poljupci, familija , spavanje, ljubav, smijanje, lijepa sjecanja
Ponedjeljak
Jutro je pocelo kaoticno. Kasno smo se probudile pa sam se zurila jer sam imala termin za ….tretman lica ? Ali haj ti Adi objasni da se mama zuri. Ne razumije ga! Zar to nije bajno? Kad uopste ne razumijes taj koncept. Kamo srece da smo i mi odrasli takvi. Da bih stigla na tretman morala sam kao luda trcati i dosla sam sva preznojena …. to samo kod mene ima:/. Nema veze! Uzivala sam kao princeza. I svaki put se pitam sto cesce ne odem:) A sad je vrijeme za caj i kolace bujruuum:)
Adino remek djelo/ Ada´s first painting
Danas je Ada imala premijeru u koristenju vodeni bojica (znam da je kasno ali sta ces kad nije htjela sjediti prije nego je samo trckarala okolo). Jako je lijepo drzala kist i pravo koncentrisano je farbala. Ja sam uradila gresku sto sam stavila i crnu boju medju bojama jer je preuzela citavu sliku. Inace sam bila bas ponosna sto sam je zabavila pola sata ovim. I shvatila sam da ima vise slifa i talenta za farbanje nego njezini mama ili tata 😀 
Today, Ada was painting with water colors for the first time. I know it is quite late, but she was never really interested in it and she never sits down but runs around the whole time. She held the brush very nice and she was highly concentrated while painting. I did the mistake to also give her black color to paint with so it took over the whole painting, but I was also quite proud of me having her painting for half an hour. That is like a life time in a kids world… I also came to the conclusion that she has more talent in painting then either me or her father 😀
Compound effect on health/ Kamata na kamatu efekat
I got motivated to go to a chiropractor. Lifting Ada has made my back ache and has kind of blocked it so I feel stiff. I couldn´t lift up my arms and after breaking my bones (well not literally, it just felt like that) I revived and could lift my arms again. Great.
It was quite interesting to talk to the chiropractor because he has such a simple and logic way of looking at things. He mentioned the compound effect ( you get interest on your money, and next time you get interest on the interest plus your savings). This economic term he uses for health and said an interesting thing to me that I usually don´t think of (in such way at least). 
It doesn´t help your body if you eat a healthy lunch only today, or you make an exercise for five minutes today. There is no effect BUT if you eat healthy lunch every day for five years, or you do five minutes exercise for five years your body will for sure now the difference. Honestly, even if it is that simple, I never really thought of it in a “compound effect” way, so it was quite an interesting thing to hear and reflect about. Probably that is also the reason why I have some “motivational problems” when I do not see the effect immediately. Next time I am too lazy to do something for myself I hope I will remember the compound effect and get more motivation for it. At least I was motivated to get a nice healthy lunch after the appointment 😀
Kad smo vec kod zdrave ishrane, poslije kiropraktora sam otisla na sushi 😀
Kad sam citala postove, dobila sam malo motivacije da odem kod kiropraktora. Od silnog dizanja djeteta ledja su mi sva u kevesu. Nisam mogla dici ruke u vis, nego mi blokira lijeva ruka na pola puta, pa eto rekoh da vidim hoce li se to moci malo popraviti.
Ispravilo se, ali covjece sto me onaj kiropraktor izlomijo. Pa svako mjesto u tijelu je pucketalo. Ne znam koliko je to zdravo, ali hej mogla sam opet dici ruke gore tako da mi je sad opet super.
Zanimljivo je bilo pricati sa kiropraktorom jer iako je dosta mlad, ima jako zanimljiv nacin razmisljanja. Spomenuo mi je kamata na kamatu efekat, i pitao ako znam sta je.
Ja sam rekla da znam, ali nisam skontala kakve veze to ima sa mnom i mojim tretmanom. (Kamata na kamatu efekat je kad imas stednju na knjizici i dobijes kamatu na tu stednju i onda imas vise love ukupno. Slijedeci put dobivas kamatu na tu ukupnu sumu znaci stednje plus prosle kamate, i to se godinama tako slaze jedno na drugo).
I tako meni kiropraktor veli -“za danas ne pomaze tih 5 min istezanja sto uradi. Pogotovo ako samo jednom to uradis nema nikakvog efekta. Ako danas jedes zdrav rucak, nemas neki efekat od toga. Ali ako godinama radis 5 min vjezbi svaki dan, ili ako jedes zdravu hranu svaki dan godinama tijelo ce se bolje osjecati i vidjece se po tebi”. Koliko god banalno zvucilo meni je to bio novi nacin razmisljanja. Nisam nikad mislila na takav nacin o ponasanju prema mom tijelu.
Upravo je to i razlog sto se ne mogu motivisati za neke stvari, jer ocekujem direktni rezultat (tipa jedem zdrav obrok i odmah skinem 2kg , odem jednom trcati i mogu odmah maraton trcati i tako to :D) i ne vidim taj efekat koji dodje za par godina ako pratim to sa zdravom ishranom, manje secera, vjezbanje itd. Ali drugi put kad mi bude mrsko nesto raditi za mene, onda cu se sjetiti tog kamata na kamatu efekta i nadam se da ce me to dovoljno motivisati da mi ne bude tesko za mene nesto uraditi.
Pawel Kuczynski
Fantastic pictures of the polish artist Pawel Kuczynski that graduated Fine Arts Academy in Poznan with specialization in graphics. There are many more in his online shop here
Fantastične slike poljskog umjetnika Pawel Kuczynski koji je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Poznanu, sa specijalizacijom iz grafikee. Postoji još mnogo više dijela u njegovom online shopu ovdje
Nerjesiv problem
Najljepsi osjecaj je kad radis ono sto ljudi kazu da ne mozes raditi...
Uvijek se sjetim prijatelja koji radi u jednoj “tehnickoj” firmi. Imali su godinama problem za koji su svi zaposlenici znali da se “ne moze rijesiti”. Kad su zaposlili novog momka, “zaboravili” su mu reci da se taj problem ne moze rijesiti. Tako da jadnicak nije znao da je nerijesiv problem i RIJESI ga. Sta´s? Desi se i najboljem 😀
Mentalitet
Puno razmisljam o tragediji koja se desila. Razmisljam o mentalnom sklopu raznih ljudi…
Isto tako moji roditelji vec jedno dvije godine drze maloljetne azilante kod sebe u kuci. Ta djeca nema sta nisu prosla. To su djeca iz Afrike (Eritrea i Etiopije) i Afganistana. Kuce su im ustvari bungalows, tecne vode nema ni pod razno. Ma nema ustvari nista osim kuce od gline i slame. I haj to, nego su jos i dozivjeli traume i ratove. Nekima je godinama trajao put iz Afganistana do Svedske. Radili su u Pakistanu i Iranu. Na kraj su dosli u Svedsku ilegalnim putem tako sto su platili ljude koji se bave trgovinom ljudi. Prezivljavali su put koji mnogi ne prezive. I tako zavrse u familijima poput moje.
Ja sam uvijek mislila da nakon takvog mizernog zivota kad dodjes u jednu kucu gdje ti je bukvalno sve nudjeno – imaju svoje sobe, kuhana im je hrana svaki dan, mogu ici u skolu, imaju robu dobru, telefone, mislila sam da takvi postanu zahvalni. Da imaju razumijevanja i osjecaj prema drugima. Da ce respektovati starije ili familiju koja ih je prihvatila. Ali je totalna greska. Od ovih sestero sto smo imali u kuci nisam, u zivotu svom, nikad vidjela bezobraznije djece i vecih egoista . Oni se ponasaju poput kraljeva, kao da su svijet osvojili. Pa ni pod razno im nije da se zbog nekog ili zbog neceg ubiju.
Kad zive u tvojoj kuci ocekuju da ces za njima cistiti i sklanjati i jos se ljute sto ne mogu ici na putovanja (?). Ocekuju da im se putovanja placaju a nece ni za sta da rade. Hoce i ocekuju da im sve bude poklonjeno. I citavo vrijeme traze to sto im treba. Ne odustaju. Podsjecaju me na ovaj citat.
Vjeruj da moze biti uradjeno. Kad stvarno vjerujes da nesto moze biti uradjenjo, tvoj mozak ce naci nacin da to uradi. Vjerovati u to da postoji resenje, utire put do resenja.
Dalje, ova djeca smatraju sebe vrijednijim nego iko drugi. Pojesce svu hranu ako mogu, bez ikakvog razmisljanja o tome da li ima jos neko gladan. Ako im se ne svidja hrana koju si napravio on je jednostavno nece jesti ili je baci. U mom svijetu je to neshvatljivo. Ne postoji to da bih ja mogla otici kod nekog koji je meni napravio nesto i da ja to i ne probam, da ja to ne pojedem, i valjalo ili ne kazem hvala sto ste mi napravili.
Nema sanse da ce ova djeca htjeti ista osim najboljeg telefona i to im moras obezbjediti. Poslije toga po citav dan sjede i slusaju pjesme i gledaju filmove, ali i dalje OCEKUJU da ce svako sve za njih raditi.
Kod ovo sestoro djece vlada onaj divlji instinkt gdje se radi o sopstvenom prezivljavanju. Nikome se nista ne da, a sve sto mozes uzimas jer ne znas gdje ces sutra biti.
Zanima me kako osobe koje zive u Evropi u tako sredjenoj sredini, uopste dobiju npr. depresiju, dok ovi egoisti sve prevare? Sta se toliko izmedju te dvije vrste ljudi razlikuje??
Ja mislim da je to sve u glavi i u nacinu razmisljanja. Mozda ova djeca imaju jedan jako definiran cilj (bolja buducnost u Svedskoj) u suprotnost ovih sto to nemaju (ili imaju 1000 ciljeva) pa se “izgube” i i ne znaju vise sta ce i kako savladati probleme. Sta vi mislite?
