Tollwood is a festival that I would cordly recommend for the ones that have the possibility to visit Munich. There are a couple of huge tents where bazaars are located. There is also one tenth called the world salon with exhibitions with new themes every year, and a tent with all possible international restaurants. The bazaars are full of unique handcraft why the price is according to that. Nonetheless there are beautiful things one can see. Between these tents there are stands selling souvenirs, sweets, food, glühwein and so on. There are also quite a number of bars where one can take a glühwein or good bavarian beer. This year at the entrance of Tollwood stands an army of humans made of trash (cans). It is impressive and made me reflect about the society we live in…how much trash we produce but also how we see human beings. As trash!
In the world saloon the theme of the year is the “value of survival”. How can we get a steadier life with one another? What is happiness? How much less is more? Tollwood je jedan festival, kojeg bi preporučila svakom ko ima priliku da posjeti Minhen. Ima par šatora u kojima se nalaze pijace sa svakakvim ručno pravljenim unikatima, tako da su i cijene više nego na jednoj ”običnoj” pijaci. Ima jedan šator hrane, sa internacionalnim jelima kao i šator sa muzikom uživo. Između šatora su postavljeni barovi, štandovi robe, slatkiša, hrane i ”glühwein”, što je u principu kuhano vino. Šatori su ogromni tako da ima i sta vidjeti.
Ove godine na ulazu Tollwooda stoji armija statua napravljena od smeca (konzervi).
Dosta impozantno vidjeti i mene je navelo da razmisljam o nasem zivotu sto se tice koliko proizvodimo smece, ali isto kako danasnji sistem gleda ljude kao smece. Inace u salonu svijeta se ove godine prelazi tema “Vrijednost prezivljavanja”. Kako doci do mirnijeg zivota jedni s drugima? Sta je sreca? Koliko manje je ustvari vise?
I often think about my future and what is the best thing I can do for Ada when she grows older and surprisingly often I end up thinking about my pension.
I ask myself what I can do to make my pension safe? I do not want to end up one day and be a problem for my daughter because I didn´t think of my pension in time. So she ends up feeling that she has to help me out. For me that is horrifying picture. Having no freedom of my own or of my daughter.
Therefore I believe that it is crucial, especially for our daughters,that they learn to consider and think about the future. That even when they are at home with their children and the husband is working, that part of his salary goes to HER pension savings. Be it a bought apartment, gold, saving account, stocks (funds) or buying land. Other things (even the saving account) do not really sound as an investment to me. I believe that the best is to be 100% independent and all the rest is just bonus.
I was in a bank to get informed about private pension saving and it ended in me asking who is signing such criminal bad deals. They were suggesting me to save 10% of the gross salary for the pension. Consider a couple (together) earns 100 000 Euro gross per year (that is quite an average salary in Munich) should pay 10 000 euro (gross) for the private savings for the retirement. Imagine paying 10 000 euro/year for 20 years. That is 200 000 euro ADDITIONAL to the public pension you pay for while working. With 200 000 euro you can pay off an apartment with in 20 years. If something happens to you the money YOU paid stay in the bank and do not go back to your family. If something happens and you need the money you are not allowed to take it out. I find it scandalous. In the end if you have this money it is better to buy an apartment and pay it off, at least you get something concretely out of it. You can always rent it out…instead of paying 200 000 euro and get some 50 euro more pension per month. To cut it short if you live in Germany and look for Riesterrente, don´t be a fool. Find another way to secure your pension income.
However, I do wonder if people in Balkan or in the world do talk about the pension and how to secure it? Do they talk with ther daughters about it? Or with each other? I really would like to know! Cesto razmisljam sta je ustvari najbolja stvar sto mogu Adi dati kad bude starija i cesto mi tu naumpade rijec penzija. Mozda je to isto u kombinaciji sa tim sto mi je zaradjena penzija citavih 200 eura mjesecno… za sada…i sto sam kod kuce sa djetetom.
Postavim sebi pitanje sta ja ustvari mogu tu uraditi da sebi osiguram penziju? Ja necu da budem jednog dana na grbaci svom djetetu jer sam se zezala i govorila sta ako ne dozivim penziju.. i onda je dozivim. Pa onda zbog toga moje dijete “mora” meni “pomagati” – za mene je to strava i uzas. Cisti horor. Jezim se samo kad pomislim na to…Da ja nemam svoju slobodu…a ni Ada.
Zato mislim da je to jako bitno da se djeca, pogotovo zenska djeca, uce da razmisljaju o buducnosti, da cak i kad su kod kuce sa djecom da dio novca koju muz zaradjuje bude odvojen za maminu penziju. Bila to kupovina stana, zlata, stednje knjizice, dionica (fondova) ili zemljista. Ostale stvari (pa cak i stednja knjizica) mi ne zvuci kao neka investicija. U biti treba uvijek biti u takvoj poziciji da si uvijek 100% samostalna. A sve ostalo je bonus.
Bila sam na razgovor za privatnu penzionu stednju i na kraj razgovora sam ih pitala zar ima stvarno neko ko potpise te ugovore? Znaci oni su meni predlagali da dajemo 10% od svoje brutoplate, znaci jedan par koji godisnje (zajedno) zaradi 100 000 eura bruto platu bi bukvalno trebao davati 10 000 eura za penziju. 10 000*20 godina je = 200 000 eura. Znaci 200 000 eura DODATNO uplaceni za penziju. Ako se nesto desi, pare propadnu i ne pripadaju familiji. Ili ako hoces da izvuces pare u slucaju da ti trebaju ne mozes. Ja smatram i tako sam joj i rekla da je pametnije uzeti stan i otplatiti 200 000 eura od stana na taj nacin, pa ako nista mogu ga izdavati i dobivati neke konkretne pare, a ne tih 50 eura koje mi poslije mjesecno nude. Znaci za ove u Njemackoj koji gledaju Riesterrente, ne budite budalasti. Nadjite drugi nacin da sebi osigurate penziju. Pitam se da li zene na balkanu uopste razmisljaju o tome i kako one sebi osiguravaju novac za neki neplanirani veliki trosak ili pak penziju? Da li se uopste o tome prica i sta se prica ako se prica? Bas me zanima…
Ova glupa prehlada jednostavno ne popusta. Pocela sam vec googlati sta mogu jesti i piti da sebi dodjem i naidjem na neku stranicu koja objasnjava kako se maltene sve bolesti mogu lijeciti sa medom i cimetom…. Moj muz je to bukvalno shvatio pa mi je ovu kreaciju servirao…Bolje je smekalo nego sto izgleda. Danas sam inace srela Suadu i Kiana. Dok sam cekala naletila sam na onu radnju koja presuje sokove…Izabrala sam neki zeleni, jako je zdravo izgledao…od spinata, limuna i jabuke. I bolje je smekao nego sto je izgledao 😀 Jos je slika pravo profesionalno uslikana. Kao sto se vidi po svim topblogovima…:P A sto se tice Kleine Sportgeister, ili se meni cini ili su stvarno poskupili. Za 1h igranja 4.5€, a ako hoces duze ostati onda 6€. Ja i Ada smo ostale dok nisu zatvorili. Da se Ada pita jos bi tamo bila…
Ovih dana sam OPET prehladjena pa se osjecam bezveze. Podonjaci su mi do koljena. Dzaba i sminka i sve. Ipak se Lejlom dogovorim otici na buvljak u nedjelju. Medjutim jedna navigacija koja me bacila na pogresan put, pola sata trazenja parkinga i na kraju jos Lejla rece da nema nista odlucimo otici u jedan relativno novi kafic Daherkomma. Daherkomma je nekad bio javni wc koji je pretvoren u jedan fin kafic. Cappuccino je dosta dobar a kolac je bio ogroman. Jedan dovoljan za dvije osobe. Znaci tacno onako kako treba biti 😀
Two weeks ago we went to Lena´s birthday party. I didn´t have any pictures and now I got some so I thought it would be nice to save it her on the blog. Lejla is, as I always say a “doer”, which always shows in the cake she organizes for her daughter. Not only does the cake look good but it is always delicious. Even I, as a grow up, always love to see what kind of masterpiece cake is made this time 😀
The party itself was wonderful for the children because children where running around screaming jumping, eating cake, running, jumping and so on. What more do children need 😀
Ima vec dvije sedmice otkako smo bili na Leninom rodjendanu. Nisam imala nikakve slike (ovaj put nisam ni jedne slikala :/) pa dobih dvije, pa rekoh da iskoristim sada priliku da zabiljezim Lenin (od Lejle kcerke) rodjendan. Lejla je kao sto sam prije pisala jedan “doer” i uvijek nabavi neku skroz cool tortu na Leninom rodjendanu. I ne samo sto izgleda super nego i super smeka! I moram reci da se cak ja kao odrasla osoba uvijek veselim pozivu da vidim kakvo su remekdjelo ovaj put napravili 😀 A rodjendan kao rodjendan je bio super za djecu. Trcali su, skakali, jeli tortu, opet trcali skakali a sta to bolje ima za djecu 😀
To je bilo pitanje koje smo postavili Adi. I Ada je danas PRVI put rekla moje ime mama (Z)latana. Srce mi se istopilo 😀
Danas smo bili kod nasih prijateljica Amele i Soraje koje nismo vidjeli dugo dugo. Ponekad se pitam gdje vrijeme nestane kad nismo u stanju ljude s kojima se volimo druziti sresti vise od jednom godisnje?? Uglavnom nam je bilo prelijepo i nadam se da cemo se opet uskoro vidjeti
I just love pancakes which makes me more than happy when someone gives me an idea of a salty mixture. My brother-in-law gave me a delicious suggetion:
tear a carrot
cottage cheese
sheep/goat cheese
a lot of garlic
a lot of parsley (is not to be seen in the picture)
sour cream
Mix it all and serve it with the pancakes! Bon Appetite!
Kao ljubitelj palacinaka uvijek mi bude drago kad neko da ideju za slane palacinke da k´o biva budu zdraviji. Ovdje mi je brat od muza (jetrv?), dao ideju za smjesu.
Izrendati mrkvu
mladog sira
ovcijeg ili kozjeg sira
dosta bijelog luka
i puno persuna (mada se na slici ne vidi)
i kajmaka (ako hocete)
To sve promijesati i servirati.
Inace su mi favorit palacinci vruci direkt sa tave i stavite vaniljsladoled na palacinak. I tako ga odmah jedem.
It is not as drastic as that sounds. But in an old post I wrote that next round of pictures that I took in the grandiose museum Münchener Residenz would come tomorrow and that was a year ago. Since it is such a fantastic place t would be pitty not to show the pictures. Enjoy!
Nije tako drasticno kao sto zvuci. Nego sam u jednom starom postupisala ako sam bila u Minhenskoj residenciji i toliko sam imala slika da sam drugu rundu rekla objaviti “sutra”. Medjutim zaboravih i od sutra prodje godina dana. Upravo naleti na te slike pa rekoh da ih objavim jer je muzej stvarno fantastican i vrijedan pogledati. Uzivajte!
Tollwood je jedan festival, kojeg bi preporučila svakom ko ima priliku da posjeti Minhen. Ima par šatora u kojima se nalaze pijace sa svakakvim ručno pravljenim unikatima, tako da su i cijene više nego na jednoj ”običnoj” pijaci. Ima jedan šator hrane, sa internacionalnim jelima kao i šator sa muzikom uživo. Između šatora su postavljeni barovi, štandovi robe, slatkiša, hrane i ”glühwein”, što je u principu kuhano vino. Šatori su ogromni tako da ima i sta vidjeti.
Cesto razmisljam sta je ustvari najbolja stvar sto mogu Adi dati kad bude starija i cesto mi tu naumpade rijec penzija. Mozda je to isto u kombinaciji sa tim sto mi je zaradjena penzija citavih 200 eura mjesecno… za sada…i sto sam kod kuce sa djetetom.
