Usually grown ups have this beautiful picture of kindergarten. Children are playing nicely together and everything is great and peaceful. Well on Friday the first thing I heard of Ada was that she had “boom” a girl- and then she was showing her fist. First I didn´t understand what she meant by it and then I realized she had hit a girl. I tried to find out what had happened but couldn´t get a clear picture of who had hit whom first. As far as I understood Ada had taken the girls biscuit and the other girl hit Ada. Ada then hit her back. No matter what I was quite shocked about it. What happened to the fun peaceful kindergarden I remember?Obično odrasli imaju lijepu sliku vrtića. Djeca se lijepo igraju, sve je bajno i mirno. I onda prva stvar što me dočeka kad dođem u vrtić je Ada koja mi priča kako je “bum” curicu i pokazuje šakom. Prvo nisam skontala šta hoće reći, da bi skontala da je udarlia curicu šakom. Probala sam izvući iz nje šta se desilo ali nije pričala nešto. Neka je frka bila kad su sjedile Ada i ta curica jedna pokraj druge i jedna je uzela keks od druge. Kako sam skontala Ada je uzela keks od druge curice, da bi ova pošizila i lupila Adu, a Ada ni pet ni šest curi vrati . Nebitno, bila sam šokirana i pitam se šta se desilo onim zanimljivim, mirnim vrtićem kojeg se ja sjećam?
Just loved this night table. Definitely a table I would love to have in Bosnia. / Ovaj mi je stolić prekrasan. Definitivno nešto što bih voljela u Bosni imati.
I always get fascinated how much one can make with simple means. / Fascinantno kako se može uljepšati mjesto sa malo truda.
Every girls dream. Love how fairy tale it looks like with the canopy bed and the lamp / San svake djevojčice. Baldahin čini sobu bajnom a luster to još potvrđuje.
This beautiful loft bed is something I would love to have in my apartment in Bosnia. / Ovaj prelijepi krevet bih voljela imati u svom stanu u Bosni…
A thing I am lately reacting on here in Germany is that people are MUCH more layed back when it comes to sweets and children.
Here children get sweets from the doctors in the pharmacy and in the kindergarten (??). An example…children in kindergarten got walnuts AND chocolate for Nicolaus. What on earth where they thinking of when they gave whole walnuts to 2.5- 3 years old children…
Of course Ada put it in the mouth.
In Sweden we got stickers but I cannot recall one single time that we got sweets…Some things I really do not understand here…
Jedna stvar na koju u zadnje vrijeme reagujem ovdje u Njemačkoj (u poređenju sa Švedskom) je da su njemci dosta opušteniji od šveda što se tiće djece i slatkiša.
Ovdje djeca dobijaju slatkiše od doktora, u apoteci pa čak i u vrtiću. Primjer… za Nikolaus su u vrtiću djeci dali orahe i čokoladu. Pitam se o čemu su razmišljali kad su djeci od 2.5-3 godine dali čitave orahe…usput Ada je naravno strpala jedan orah u usta.
Mi smo dobivali naljepnice ali nikad slatkiše….
Neke stvari su mi stvarno nejasne ovdje …
First it started with a cold. That cold is holding on forever.
Than there was the stomach virus and this night the ears were troubling her. It was so sad to hear the painful cry of her having pain in the ears. I felt so sorry because I know how painful the pain in ears can be.
Since we have just one car and Ada had to go to the doctor I acted taxi driver this morning. First to Ittersbach, then back, then take Ada to the doctor and then home. In the end I have spent half a day doing…nothing. I really felt so efficient in being inefficient 😛 Prvo je bila prehlada, koja je još uvijek drži.
Pa onda stomačni virus i onda sinoć su je poćele uši boliti. Bilo mi je tako žao slušati onaj bolni krik zbog ušiju. Žao mi jer znam kako je. Bila sam jedna od one djece koje su nonstop imali upale ušiju.
Kako nemamo dva auta a Ada je trebala kod doktora sam ovog jutra glumila taksislužbu mužu pa Adi. Prvo u Ittersbach pa onda nazad pa kod doktora pa kući. Pola dana sam provela vozikajući se. Tačno sam osjećala kako sam eficijentna u biti neeficijentnom 😛
This weekend we had visit from Adas uncle and so we decided to go to a La Rose, a Syrian restaurant with quite ok falafel (however the ones in Munich are a lot better :P). It was also the first time Adrian was in the city so we can say we celebrated it a little bit.
Afterwards we went to buy a gift to my mother-in-law Suada that has been so kind to help us out with Ada and Adrian the last two months so we wanted to give her a gift.
I am very happy and grateful that we have someone that can help us out with Ada and Adrian, especially now in the beginning until we get used having two kids. Ovog vikenda je došao Adin striko (adžo) i odlučili smo da odemo u La Rose, sirijanski restoran u kojem se mogu jesti onako poprilično dobri falafel (mada su oni u Minhenu bolji :P).
Bio je isto prvi put da je Adrian bio u gradu tako da smo i to malo kao slavili.
Poslije toga smo odveli svekrvu Suadu da joj kupimo neki mali poklončić. Jako sam sretna i zahvalna da imamo tu sreću da imamo nekog da nam može pomoći sa djecom, pogotovo dok se malo ne uhodamo sa dvoje djece.
First month having two children has passed and I have been thinking of their future and their savings. I decided to make one portfolio for the children, instead of separated accounts, because it feels more fair to share the stocks at two at a given point than having to portfolios where one maybe is very good and the other is bad.
So Ada´s and Adrian´s portfolio was updated with 5 Axfood, 10 Cloetta B and 2 Sagax D stocks. This adds 34 kr (incl. tax) to the dividend per year. The dividends will be reinvested until Ada´s and Adrian´s time comes to inherit these stocks.
My portfolio was updated with 9 Axfood, 5 of a new stock – the Intrum Justitia and 42 Sagax D. This adds to some 170 kronor per year.
As I said previously I have a dis-balance in the different areas that I have invested in which makes quite big fluctuations once one of these stocks goes up or down.
To avoid that I am thinking of which stocks to buy. I would be interested in some that have something to do with water so if anyone knows any stocks I would be interested to hear about itPrvi mjesec sa dvoje djece je prošao i razmišljala sam malo o njihovoj budućnost I štednji. Odlučila sam da ipak samo jedan račun imam za njih dvoje. Osjeća se malo poštenije u slučaju da jednom padne vrijednost dionica a drugom se dignu. Ovako djele na dva.
U novembru mjesecu sam u dječiji portfolio kupila 5 Axfood, 10 Cloetta B i 2 Sagax D dionice. Ovo ukupno daje 34 kr (sa porezom) dividende godišnje.
Dividende će I dalje biti reinvestirane u nove dionice dok ih ne budu djeca dobila.
Za sebe sam kupila 9 Axfood, 5 Intrum Justitia I 42 Sagax D. Ovo dodaje oko 170kr (sa porezom) godišnje.
Kao što se vidi dosta je velik disbalans u raznim tržištima koje imam što dovede do velikih promjena ako jedna od dionica padne/ naraste.
Da bih to izbjegla razmišljam koje bih još dionice kupila. Zanimaju me neke što imaju veze sa vodom, tako da ako znate bila bih zainteresovana da čujem o tome.
There are few things as unifying as a funeral!
Well at least before the split of the inheritance, that makes a war in the families if not properly done.
This weekend I learned another thing unifying people, better say my husband and me, and that is the stomach virus of our child. Our concern for our daughter every time she puked was uniting us and giving us new energy in the night and the day that followed.
Now thinking of it, it is strange how bad things can unite people, while for example weddings, that should be pure happiness can tore families apart. Why is it that people stay united and calm for a much longer time when bad things happen than is the case when good things happen?
How sick isn’t the world?
Malo stvari ujedini kao dženaza (sahrana)!
Barem ispočetka prije nego što počnu ostavinske rasprave koje nisu urađene kako treba pa se zarati i familiji.
Ovog vikenda sam vidjela koliko jedan stomačni virus od djeteta može da ujedini ljude, bolje reči mene i mog muža. Svaki put kad je povratila smo se zajedno brinuli i davali jedno drugom energije za noć (i dan) koju slijedi.
Sad kad malo razmislim čudno je kako loše stvari ujedine ljude, dok npr. vjenčanja, koja bi trebala da budu čista sreća može da podijeli familiju.
Zašto su ljudi mirni i ujedinjeni mnogo duže kad su loša vremena nego kad im je fino?
To je baš bolesno kad se skonta…
Nije dala da se kruh ili hrana bace u smeće. Una nam je odmah pokraj kuće tako da smo bacali pogotovo kruh u vodu. Bilo je to zanimljivo gledati kako se male ribice bore za komadić kruha. Kako smo bacali kruh tako nas je tetka učila da kao mantru izgovaramo “Ribama nafaka, a našoj djeci sadaka”. Za djecu iz inostranstva ovo su bile teške i nerazumljive riječi koje je 100 puta morala objašnjavati. Ali to je bila procedura navečer koju sam uživala ljeti, jer se obavezno još malo ispričamo…
Bila je u mladosti dobra plivačica. Svi u familiji su. I ne bili, kad im/nam je Una bukvalno pred kućom. Zato joj ništa ljepše nije bilo kad je nas djecu gledala kad smo se kupali u Uni. A srce joj je pucalo od ponosa kad smo laste ili prelom skakali.
Jedna od najljepših uspomena sa Une je upravo bila da idemo sa napuhanim kanoom (čamcem) ja i sestra sa tetkom Bahrom. Tamo iza drvenog mosta. Tamo je (bila) kao laguna, plitka, spora voda puna djece. Ni more joj nije blizu bilo. I tetka je sa nama plivala.
Bilo je tamo jedno ogromno drvo, mislim da treba nekolika čovjeka da ga zagrli. Ne mogu se sada sjetiti ako još uvijek tamo stoji. Čudno kako se stvari zaborave.
Tetka Bahra je za nas živjela. Pogotovo za mog tatu, jedinog brata što joj je ostao. Hotel sa pet zvjezdica joj nije bio ravan kad smo dolazili. Trudila se da nam ugodi da nam bude lijepo. I bilo je…
Tetka Bahra je od svih generacija uvijek ispočetka bila zvana tetka “Baja”. Tako i od naše djece. I uvijek smo se tome smijali a tetka “Baja” se topila od radosti.
Bila je veliki radnik. Jedan od najvećih radnika što sam vidjela. Kao pčela Maja je uvijek nešto radila. Kudili smo je jer nije smjela toliko raditi. Ali ona se nije dala. To je možda i držalo, ne znam.
Da se zna, znala je biti i naporna. Onako naporna kad ti istinu u facu tresne htio ti tu istinu svariti ili ne. Ali je bila u pravu. Nije se dala praviti budalom što jes jes…
Bila je uvijek na strani ženske djece to jest mene i sestre. I govorila nam je da živimo život. Onako kako ga mi hoćemo…
Pošla je sebi kafu napraviti ali je nikad ne popi…
Zvala me prije dva dana ja se nisam mogla javiti. Rekla sam zvaću te čim stignem. Ne stigoh. Sad mi je tako žao. I to ostaje…vječno…
Ništa neće biti kao prije kad dođemo…u posjetu…
A month already passed since Adrian was born. He has gained 1.2 kilos in this time. It is more than 20% of his weight. Quite impressing!
In one way it feels like he was born yesterday in the other way…no sleeping at nights it feels like an eternity.
Here is the first picture I managed to take when he smiled for real. It is quite funny how small infants without hair and teeth are cute while old people with no hair and no teeth are not really considered beauties 🙂
Prošao je tačno mjesec kako se Adrian rodio. Dobio je 1.2kg za tih mjesec dana. To je baš impresivno kad pomislim da je to više od 20% njegove kilaže!
Na jedan način se osjeća kao da se jučer rodio…a u drugu ruku se osjeća kao vječnost zbog nenaspavanih noćiju.
Evo prve slike gdje se zapravo smije što sam uspijela uslikati. Zar nije smiješno kako su mala djeca slatka iako su krezava i ćelava a stari ćelavi i krezavi nisu baš gledani kao ljepotice/ ljepotani… 🙂
The Pareto principle states that for many events the 80/20 rule could be applied. It means 20% of the input makes 80% of the output. Some mean that reality is even 99/1 ratio, meaning that 99% of your output comes from 1% input.
So how can we use this to improve our every day life?
First of all, imagine you have very clear goals.
When you have it, it is easier to prioritize which of the goals is the most important for you. Which is second most important and so on.
Now write down all the sub goals you have to reach to reach your main goals. The more detailed the list is the better.
Once you have the list of sub goals write down every single thing you need to do to reach that goal.
Prioritize! Here the Pareto principle gets important. Of 10 tasks to do 2 are more much much more important and give higher impact on your future than all the others together. You have to find out which two tasks are “the top 20% ones”.
Once you know them proceed with the task and do not stop until you finished the task. Also do not start with some less important tasks.
Here the difficulties for me, and most of the people, is that we tend to procrastinate the more difficult tasks that often happen to be the ones that are “top20%”, and do the 80% of the less valueable tasks.
So what should we do?
Make a list of all our key goals, activities, projects and responsibilities in your life today. Find out which of these represent the top 20% tasks that represent the 80% of the results?
From today and on, spend more time on the few areas that improve your life and career and spend less time on the lower valued activities. Pareto princip navodi da se za mnoge događaje može primijeniti 80/20 pravilo. To znači da 20% inputa čini 80% rezultata. Neki smatraju da je u realnost odnos čak 99/1, što znači da 99% rezultata dolazi od 1% inputa.
Dakle, kako možemo iskoristiti ovo znanje za poboljšanje našeg svakodnevnog života?
Prije svega, zamislite da imate vrlo jasne ciljeve.
Kada to imate, lakše je prioritetizirati ciljeve. Od najvažnijeg, drugog najvažnijeg i tako dalje.
Zapišite sve ciljeve koje morate postići da bi došli do do svog glavni cilja. Što detaljnija lista to bolje.
Kada imate sve pod – ciljeve zapisane, zapišite svaku stvar koju trebate učiniti kako bi do tog cilja došli.
Prioritizirajte! Ovdje Pareto princip postaje važan. Od 10 zadataka za uraditi su 2 mnogo, mnogo važnija od ostalih i daće veći utjecaj (kad se urade) na vašu budućnost nego svi ovi ostali zadaci zajedno. Morate zato skontati koja dva zadatka pripadaju “top 20%”.
Kada ih saznate, nastavite sa zadatkom i ne prestajte dok niste završili zadatak. Isto tako ne počnite sa nekim drugim zadatkom koji je manje važan.
Ovo predstavlja, meni i većini ljudi, najveću poteškoću. Većina je sklona da zapostavimo i da odlažemo teže zadatke koji često pripadaju “top20%” zadacima, da bi radili bezvrijednih ili manje vrijednih “80%”- zadataka.
Kako da se poboljšamo u budućem?
1. Napravi popis svih tvojih ključnih ciljeva, aktivnosti, projekata i odgovornosti u vašem životu danas. Saznaj koji od ovih predstavlja top 20% zadataka koji donose 80% rezultata?
2. Od danas i na dalje, provodite više vremena na tih nekoliko područja koje će vam poboljšati život i karijeru a provedite manje vremena na manje vrijednovanim aktivnostima.