Koliko ima ljudi toliko ima definicija ljubavi. Kako djeluje slijedeca definicija ljubavi “ljubav je sposobnost  i volja da pustis ljude koje volis da budu ono sto jesu, bez da ih tjeras da te oni zadovolje“.
Kako dostici tacku gdje mozes pustiti druge da budu ono sto hoce, bez da moraju ispuniti tvoja ocekivanja? To je jednostavno. Tako da volis sam(a) sebe. Tako da osjecas da si vrijedna, bitna i lijepa osoba. Kad to skontas, tad ti ne trebaju drugi ljudi da pojacavaju tvoju vrijednost ili vrijednovanja, tako sto ih tjeras da prilagode svoje ponasanje prema tebi.
Ako si siguran u sebe, onda neces niti ti treba neko da bude isti kao ti, jer si ti unikat. Ako se prilagodjavaju tebi, tad oni gube svoje unikatne sposobnost, ono sto ih cini posebnima i drugacijima. Ustvari sve ono zbog cega ih ti ustvari volis.
Pocinje znaci stimati. Postajes dobar u tome da sebe volis, i onda mozes poceti i druge voliti, dati drugima i uraditi nesto za druge tako da prvo sebi das i uradis nesto za sebe. Nista ne vezes sa davanjem. Ne dajes da ti se neko zahvali nego zato sto stvarno uzivas u tome da nekog obradujes.
Ako je tvoje “ja” bezvrijedno ili nesto sto sam ne volis, kako onda mozes nesto dati? Kako mozes ljubav dati ako nisi nista vrijedan? Sta je onda tvoja ljubav vrijedna?Ako ne mozes dati ljubav, onda je ne mozes ni primiti. Jer koliko vrijedi ljubav ako se daje jednoj “bezvrijednoj” osobi. Citava prica sa ljubav, sa davanjem i uzimanjem, pocinje s time da sam sebe volis.
Primjer Noah. Njemu je jako tesko reci “volim te”, jer ocekuje jedno “volim te” nazad. Ljubav partnera (ili bilo koga) mora potvrditi njegovu vrijednost. Reci “volim te” je onda prevelik rizik i mozda nece dobiti takav odgovor kakav ocekuje, a samim tim ce se citava vrijednost Noaha postaviti u pitanju.
Pretpostavi da Noah polazi od toga da je voljen, ne bi imao problema reci “volim te”. Iako ne bi dobio zeljeni odgovor ne bi dovodio to u vezi sa svojom vrijednost, jer je Noahovo samovrijednovanje intaktno.
Mrziti sebe NIKAD nije zdravije nego sebe voliti. Iako si se prema sebi ponasao lose, mrznja prema samom sebi ce samo ici ka paralizovanju i stetu. Umjesto da sebe mrzis trebas razviti pozitivne osjecaje. Uci se od svojih gresaka i izbjegavaj ih ponavaljati, ali ne postavljaj tu mrznju u vezi sa svojom vrijednost. I u tome je srz ljubavi prema sebi i ljubav od drugi. Nikad ne mijesaj svoju vrijednost sa svojim ponasanjem ili tudjim ponasanjem prema tebi.
Nije lako jer je citavo nase drustvo indoktrinirano sa negativnim porukama. Kazu “los si djecak” umjesto “nisi se lijepo ponasao“. “Mama te ne voli kad se tako  ponasas” umjesto “mama ne voli tvoje ponasanje“. U djecijoj glavi to bude “mama me ne voli, jer ne valjam” umjesto “mama ne voli moje ponasanje, ali to je do nje. Iako mi se ne svidja jos uvijek sam znacajan.”
Nacin na koji djeca razmisljaju nas prati i do odraslog doba. Tvoja slika tebe je mozda jos uvijek bazirana na misljenje drugih (odraslih). Iako su prve slike tvoga “ja”, dosli od odraslih, tako isto ne znaci to da citav zivot moras taj profil nosati sa sobom. Tesko jeste promijeniti se, ali nije nemoguce.
Razmislite koji ljudi su dobri u tome da pokazu ljubav. Jesu li oni koji sami sebe ne postuju i ne vole, oni koji bjeze od svega? Sta vi mislite?