Today, my mother-in-law Suada left us and went back home. She has been here for two months, and I admit if anyone had asked me before if I will manage to be with my mother-in-law for two months I would said no chance!
Fortunately we managed really fine 🙂
I am very lucky that she wanted to come and help me out now with Adrian and Ada. I honestly have no idea how I would have managed it otherwise. My mother is working and she cannot come so I am really happy to have had this tremendous help.
So it proves the old bosnian saying “Gdje djeca nisu bjesna, nije ni kuća tijesna” – translated “where the children are not angry with each other, than also the house is not too small” is true.
And this morning Suada taught me how to make the “Tiger cake” before leaving to the airport. Ada helped of course 🙂
Danas je moje svekrva Suada otputovala kući. Bila je ovdje dva mjeseca i priznajem da mi je neko prije toga pitao da li ću izdržati da budem sa svekrvom dva mjeseca rekla bih nema šanse!
Srećom bilo nam je pravo fino 🙂 Imala sam sreću što je htjela doći i pomoći mi oko kuće i djece. Ne znam iskreno kako bih to inaće uspjela.
Moja mama radi i nažalost nije mogla doći tako da sam jako zahvalna da sam imala ovakvu pomoć od Suade. I podsjeti me to na našu staru bosansku izreku “gdje djeca nisu bjesna, nije ni kuća tijesna”. Živa je istina…
A za kraj me naučila praviti Tigartortu. Naravno Ada nam je isto pomogla 🙂
Month: December 2016
Pizzzza
I learned a new way to make pizza 🙂 It is easier than the other way where one has to roll out the dough.
Here one just mix the things and let it stand in the bowl. The dough, or rather the mixture is poured into the mold saving lots of time for me. With two kids that is crucial for me.
I find pizzas one of the best ways to get rid of things with expired dates. I admit I am one of these that actually try the food and use best before dates as a hint and not as a deadline for when to throw away food, so most of the things on the pizza turn out to be “old” things. And instead of throwing the things a whole family could eat a delicious pizza 🙂
Naučila sam novi način kako praviti pizzu 🙂 Lakša je za napraviti nego ona što je moraš “razviti”.
Ovdje samo promiješaš sastoje i pustiš da stoji u sudu. Tijest onda uliješ/pospeš u tepsiju i tako sebi dosta vremena uštediš, što je meni bitno kad imam dvoje male djece.
Smatram pizze kao jedna od najboljih načina da se riješim stvari sa “ističe datum xx.xx.xx.” Priznajem jedna sam od onih što prvo proba hranu prije nego što je baci zato što je “stara”, (sestra se ježi kad to vidi), tako da je većina stvari ovaj put bila “stara” i umjesto da smo ih bacili u smeće napravili smo jako ukusnu pizzu koja je čitavu jednu familiju nahranila 🙂
Childrens fight / Dječija tuča
Usually grown ups have this beautiful picture of kindergarten. Children are playing nicely together and everything is great and peaceful. Well on Friday the first thing I heard of Ada was that she had “boom” a girl- and then she was showing her fist. First I didn´t understand what she meant by it and then I realized she had hit a girl. I tried to find out what had happened but couldn´t get a clear picture of who had hit whom first. As far as I understood Ada had taken the girls biscuit and the other girl hit Ada. Ada then hit her back. No matter what I was quite shocked about it. What happened to the fun peaceful kindergarden I remember?
Obično odrasli imaju lijepu sliku vrtića. Djeca se lijepo igraju, sve je bajno i mirno. I onda prva stvar što me dočeka kad dođem u vrtić je Ada koja mi priča kako je “bum” curicu i pokazuje šakom. Prvo nisam skontala šta hoće reći, da bi skontala da je udarlia curicu šakom. Probala sam izvući iz nje šta se desilo ali nije pričala nešto. Neka je frka bila kad su sjedile Ada i ta curica jedna pokraj druge i jedna je uzela keks od druge. Kako sam skontala Ada je uzela keks od druge curice, da bi ova pošizila i lupila Adu, a Ada ni pet ni šest curi vrati . Nebitno, bila sam šokirana i pitam se šta se desilo onim zanimljivim, mirnim vrtićem kojeg se ja sjećam?
Inspiration / Inspiracija
Just loved this night table. Definitely a table I would love to have in Bosnia. / Ovaj mi je stolić prekrasan. Definitivno nešto što bih voljela u Bosni imati.
I always get fascinated how much one can make with simple means. / Fascinantno kako se može uljepšati mjesto sa malo truda.
Every girls dream. Love how fairy tale it looks like with the canopy bed and the lamp / San svake djevojčice. Baldahin čini sobu bajnom a luster to još potvrđuje.
This beautiful loft bed is something I would love to have in my apartment in Bosnia. / Ovaj prelijepi krevet bih voljela imati u svom stanu u Bosni…
Germany vs Sweden / Njemačka vs Švedske
A thing I am lately reacting on here in Germany is that people are MUCH more layed back when it comes to sweets and children.
Here children get sweets from the doctors in the pharmacy and in the kindergarten (??). An example…children in kindergarten got walnuts AND chocolate for Nicolaus. What on earth where they thinking of when they gave whole walnuts to 2.5- 3 years old children…
Of course Ada put it in the mouth.
In Sweden we got stickers but I cannot recall one single time that we got sweets…Some things I really do not understand here…
Jedna stvar na koju u zadnje vrijeme reagujem ovdje u Njemačkoj (u poređenju sa Švedskom) je da su njemci dosta opušteniji od šveda što se tiće djece i slatkiša.
Ovdje djeca dobijaju slatkiše od doktora, u apoteci pa čak i u vrtiću. Primjer… za Nikolaus su u vrtiću djeci dali orahe i čokoladu. Pitam se o čemu su razmišljali kad su djeci od 2.5-3 godine dali čitave orahe…usput Ada je naravno strpala jedan orah u usta.
Mi smo dobivali naljepnice ali nikad slatkiše….
Neke stvari su mi stvarno nejasne ovdje …
Virus 1, virus 2, virus 3 oooooh
First it started with a cold. That cold is holding on forever.
Than there was the stomach virus and this night the ears were troubling her. It was so sad to hear the painful cry of her having pain in the ears. I felt so sorry because I know how painful the pain in ears can be.
Since we have just one car and Ada had to go to the doctor I acted taxi driver this morning. First to Ittersbach, then back, then take Ada to the doctor and then home. In the end I have spent half a day doing…nothing. I really felt so efficient in being inefficient 😛
Prvo je bila prehlada, koja je još uvijek drži.
Pa onda stomačni virus i onda sinoć su je poćele uši boliti. Bilo mi je tako žao slušati onaj bolni krik zbog ušiju. Žao mi jer znam kako je. Bila sam jedna od one djece koje su nonstop imali upale ušiju.
Kako nemamo dva auta a Ada je trebala kod doktora sam ovog jutra glumila taksislužbu mužu pa Adi. Prvo u Ittersbach pa onda nazad pa kod doktora pa kući. Pola dana sam provela vozikajući se. Tačno sam osjećala kako sam eficijentna u biti neeficijentnom 😛
Falafel and a walk / Falafel i jedna šetnja
This weekend we had visit from Adas uncle and so we decided to go to a La Rose, a Syrian restaurant with quite ok falafel (however the ones in Munich are a lot better :P). It was also the first time Adrian was in the city so we can say we celebrated it a little bit.
Afterwards we went to buy a gift to my mother-in-law Suada that has been so kind to help us out with Ada and Adrian the last two months so we wanted to give her a gift.
I am very happy and grateful that we have someone that can help us out with Ada and Adrian, especially now in the beginning until we get used having two kids. 
Ovog vikenda je došao Adin striko (adžo) i odlučili smo da odemo u La Rose, sirijanski restoran u kojem se mogu jesti onako poprilično dobri falafel (mada su oni u Minhenu bolji :P).
Bio je isto prvi put da je Adrian bio u gradu tako da smo i to malo kao slavili.
Poslije toga smo odveli svekrvu Suadu da joj kupimo neki mali poklončić. Jako sam sretna i zahvalna da imamo tu sreću da imamo nekog da nam može pomoći sa djecom, pogotovo dok se malo ne uhodamo sa dvoje djece.
November – stock updates / novembar -ažuriranje dionica
First month having two children has passed and I have been thinking of their future and their savings. I decided to make one portfolio for the children, instead of separated accounts, because it feels more fair to share the stocks at two at a given point than having to portfolios where one maybe is very good and the other is bad.
So Ada´s and Adrian´s portfolio was updated with 5 Axfood, 10 Cloetta B and 2 Sagax D stocks. This adds 34 kr (incl. tax) to the dividend per year. The dividends will be reinvested until Ada´s and Adrian´s time comes to inherit these stocks.
My portfolio was updated with 9 Axfood, 5 of a new stock – the Intrum Justitia and 42 Sagax D. This adds to some 170 kronor per year.
As I said previously I have a dis-balance in the different areas that I have invested in which makes quite big fluctuations once one of these stocks goes up or down.
To avoid that I am thinking of which stocks to buy. I would be interested in some that have something to do with water so if anyone knows any stocks I would be interested to hear about it
Prvi mjesec sa dvoje djece je prošao i razmišljala sam malo o njihovoj budućnost I štednji. Odlučila sam da ipak samo jedan račun imam za njih dvoje. Osjeća se malo poštenije u slučaju da jednom padne vrijednost dionica a drugom se dignu. Ovako djele na dva.
U novembru mjesecu sam u dječiji portfolio kupila 5 Axfood, 10 Cloetta B i 2 Sagax D dionice. Ovo ukupno daje 34 kr (sa porezom) dividende godišnje.
Dividende će I dalje biti reinvestirane u nove dionice dok ih ne budu djeca dobila.
Za sebe sam kupila 9 Axfood, 5 Intrum Justitia I 42 Sagax D. Ovo dodaje oko 170kr (sa porezom) godišnje.
Kao što se vidi dosta je velik disbalans u raznim tržištima koje imam što dovede do velikih promjena ako jedna od dionica padne/ naraste.
Da bih to izbjegla razmišljam koje bih još dionice kupila. Zanimaju me neke što imaju veze sa vodom, tako da ako znate bila bih zainteresovana da čujem o tome.
Unifying things / Ujedinjavajuce stvari
There are few things as unifying as a funeral!
Well at least before the split of the inheritance, that makes a war in the families if not properly done.
This weekend I learned another thing unifying people, better say my husband and me, and that is the stomach virus of our child. Our concern for our daughter every time she puked was uniting us and giving us new energy in the night and the day that followed.
Now thinking of it, it is strange how bad things can unite people, while for example weddings, that should be pure happiness can tore families apart. Why is it that people stay united and calm for a much longer time when bad things happen than is the case when good things happen?
How sick isn’t the world?
Malo stvari ujedini kao dženaza (sahrana)!
Barem ispočetka prije nego što počnu ostavinske rasprave koje nisu urađene kako treba pa se zarati i familiji.
Ovog vikenda sam vidjela koliko jedan stomačni virus od djeteta može da ujedini ljude, bolje reči mene i mog muža. Svaki put kad je povratila smo se zajedno brinuli i davali jedno drugom energije za noć (i dan) koju slijedi.
Sad kad malo razmislim čudno je kako loše stvari ujedine ljude, dok npr. vjenčanja, koja bi trebala da budu čista sreća može da podijeli familiju.
Zašto su ljudi mirni i ujedinjeni mnogo duže kad su loša vremena nego kad im je fino?
To je baš bolesno kad se skonta…
Ribama nafaka, našoj djeci sadaka
Nije dala da se kruh ili hrana bace u smeće. Una nam je odmah pokraj kuće tako da smo bacali pogotovo kruh u vodu. Bilo je to zanimljivo gledati kako se male ribice bore za komadić kruha. Kako smo bacali kruh tako nas je tetka učila da kao mantru izgovaramo “Ribama nafaka, a našoj djeci sadaka”. Za djecu iz inostranstva ovo su bile teške i nerazumljive riječi koje je 100 puta morala objašnjavati. Ali to je bila procedura navečer koju sam uživala ljeti, jer se obavezno još malo ispričamo…
Bila je u mladosti dobra plivačica. Svi u familiji su. I ne bili, kad im/nam je Una bukvalno pred kućom. Zato joj ništa ljepše nije bilo kad je nas djecu gledala kad smo se kupali u Uni. A srce joj je pucalo od ponosa kad smo laste ili prelom skakali.
Jedna od najljepših uspomena sa Une je upravo bila da idemo sa napuhanim kanoom (čamcem) ja i sestra sa tetkom Bahrom. Tamo iza drvenog mosta. Tamo je (bila) kao laguna, plitka, spora voda puna djece. Ni more joj nije blizu bilo. I tetka je sa nama plivala.
Bilo je tamo jedno ogromno drvo, mislim da treba nekolika čovjeka da ga zagrli. Ne mogu se sada sjetiti ako još uvijek tamo stoji. Čudno kako se stvari zaborave.
Tetka Bahra je za nas živjela. Pogotovo za mog tatu, jedinog brata što joj je ostao. Hotel sa pet zvjezdica joj nije bio ravan kad smo dolazili. Trudila se da nam ugodi da nam bude lijepo. I bilo je…
Tetka Bahra je od svih generacija uvijek ispočetka bila zvana tetka “Baja”. Tako i od naše djece. I uvijek smo se tome smijali a tetka “Baja” se topila od radosti.
Bila je veliki radnik. Jedan od najvećih radnika što sam vidjela. Kao pčela Maja je uvijek nešto radila. Kudili smo je jer nije smjela toliko raditi. Ali ona se nije dala. To je možda i držalo, ne znam.
Da se zna, znala je biti i naporna. Onako naporna kad ti istinu u facu tresne htio ti tu istinu svariti ili ne. Ali je bila u pravu. Nije se dala praviti budalom što jes jes…
Bila je uvijek na strani ženske djece to jest mene i sestre. I govorila nam je da živimo život. Onako kako ga mi hoćemo…
Pošla je sebi kafu napraviti ali je nikad ne popi…
Zvala me prije dva dana ja se nisam mogla javiti. Rekla sam zvaću te čim stignem. Ne stigoh. Sad mi je tako žao. I to ostaje…vječno…
Ništa neće biti kao prije kad dođemo…u posjetu…
Nek ti je vječni rahmet “tetka Bajo”