A thing Ada loves to do is to paint. She spends some 15-20 min with it which is something like an eternity in her world. In the last picture one can see the ” a man” painted when reciting the story of cika glisa…She loves it and repeats it when I tell her 🙂



Ada voli slikati/ farbati vodenim bojama. I jednom kad sjedne sa bojama ona sjedi mirno nekih 15-20 min sto je jedna vjecnost u njezinom svijetu. U zadnjoj slici vidite “cika glisu”. Ada voli da joj ga crtam i recitujem dok ona ponavlja za mnom 🙂
Cika glisa
Tacka tacka tackica, (crtate oci i nos)
crta crta crtica, (crtate obrve usne)
gotova je glavica.
Usi culi, (crtate usi itd.)
Tanak vrat;
A stomak k´o crkveni sat,
Noge, ruke kao u misa,
Gotov je cika glisa 😀





















Jedna od najljepsih stvari koje smo kao djeca radili su bili odlasci u biblioteku. Tamo je bila jedna fontana / bazencic gdje su zlatne ribice plivale i bile su mi, kao i svakom djetetu, tako fascinantne i lijepe. Bio je tamo i jedan udobni djeciji cosak sa svim mogucim knjigama i bajkama. Taj pozitivni osjecaj hocu da prenesem na Adu tako da smo nas dvije otisle zajedno u biblioteku. Ada je bila odusevljena, pogotovo medama koje, priznajem, nisam ocekivala u biblioteci 😀




































Ovog vikenda sam spontano otisla na buvljak u Post Palace sa mojom prijateljicom Amrom. Kad dodjem na onakvo mjesto budem svjesna koliko mi ustvari konzumiramo i koja je to ustvari bolest i potreba da sve imamo novo. Toliko je ljudi bilo na buvljaku sa toliko raznih stvari koje su ustvari super, samo treba prebroditi u sebe da sve stvari nisu nove.




