Nakon malo duze pauze dobila sam inspiracije da nastavim pisati “Voli sebe” seriju koja je ustvari djelomicno prevod sa nekim komentarima knjige “Voli sebe”  od Wayne W. Dayer. Prvi dio mozete ovdje citati. Vjerujem da psiholozi sa pozitivne psihologije bloga mozda smatraju ovo glupost ali moram priznati da je meni zanimljivo pa eto da to podijelim sa vama 😀

Ako ti treba necije odobravanje to ti je isto kao da kazes “necije misljenje o meni je vaznije nego moje o meni samom”.

Mozda provodis jako puno vremena tako da trazis odobravanje drugih. Ili razmisljas puno o nekoj situaciji gdje si bio docekan sa neodobrenjem. Nesto se nekome kod tebe nije svidjelo i to ti je i rekao.
Ako ti treba tudje odobravanje onda je vrijeme da tu potrebu razmotris. Svi vole da im se aplauzira, da im se komplimenti daju itd. I to je uredu. Svi vole lijepe rijeci i u tome uopste nije problem. Problem nastaje kad trazis odobravanje drugih. Kad ti se zivot svede na to da uvijek od drugih ocekujes lijepu rijec ili potvrdu za nesto sto radis ili osjecas. To ponasanje postane ustvari unistavanje tvog “ja”. Ako ne dobijes tu potvrdu od drugih dolazi do kolapsa tvog ja. Tu pocinju te “ja-unistavajuce” snage.  Svaki put kad ti treba necija potvrda dajes dio svog “ja” drugom. Ako ta osoba slucajno ne odobrava to tvoje ponasanje ili razmisljanje dolazi ti do paralize djelovanja. Pustas druge da odlucuju ako ces se ti dobro osjecati i ako ce ti oni dopustiti da se dobro osjecas.
Ozbiljan problem nastaje kad ocekujes odobravanje za sve sto radis ili razmisljas. Ako tako funkcionises onda ce ti zivot biti pun razocarenja.  Uz to ces imati jednu necistu i bezlicnu sliku sebe.
Potrebu za odobrenjem moras skloniti! Ako ces dostici neku svoju svijest onda se mora potreba za odobravanjem skroz iz zivota otkloniti.
Nemoguce je kroz zivot proci i ocekivati da ce se ljudi uvijek s tobom slagati i odobravati tvoje ponasanje. Primjer,  imas stav o aktivnoj eutanaziji koji svaki put kad diskutujes tu temu, mijenjas da bi ugodio tim ljudima da te “ne zamrze”, jer ne mozes podnijeti tu cinjenicu da se ljudi ne slazu sa tobom. Kreces se onda u drustvu bez ikakvog samostalnog razmisljanja gdje ti je potreba da ugodis drugima toliko velika da svaki svoj stav mijenjas da bi pasao drugima. Onda “TI” ne postojis vise, nego si samo reakcija drugih volja. A kad malo razmislis u svom okruzenju koje osobe najvise postujes da li su to ljudi koji ti ponekad kazu nesto sto ti nije bas pravo , ili oni koji su uvijek uvijek isto razmisljaju kao ti?
Inace su politicari bas jedna grupa profesije koja zivi od toga da se mijenjaju i zato rijetko i vjerujemo politicarima.
Tesko je suociti se krivicom ili ukorama, zato je lakse jednostavno se prilagoditi prema drugima da te oni “vole”. To je jedna zamka u danasnjem drustvu i jako je tesko izbjeci. Da bi se izbjegla ta zamka da ti je potrebno tudje misljenje o tebi moramo znati i razmotriti  faktore koji potpomazu da se ta potreba za tudjim misljenjem zadovolji. 
“Ja sam to sto jesam, ne treba mi tvoje odobrenje”