Danas su djeca u vrticu bila pravo nervozna. Nesto su svi bili kenkavi, i lijepili su se za njegovateljice. Ada se lijepo igrala dok nije ogladnila i onda je nastala frka, jer je trebalo jos 40 min cekati do rucka. Na kraju smo joj morali dati komad banane tako da  druga djeca ne vide. Probali smo poslije rucka leci u vrticu i spavati, ali nije islo tako da smo ranije otisle kuci. Ada je dobila isto nove papucice koje je sama izabrala. Zar nisu slatke 🙂

U grad sam krenula isto danas da vratim jedne cizme koje je mama spontano kupila i nisu pasale. U autobusu sam bila fascinirana jednom zenom sa dvoje djece. Znaci ona je tamnijeg puta, ali mulatkinja. Kcerka, slatka k´o med,  joj svijetlija mulatkinja ali zelenkaste oci, a sin bijelac sa crte lica od crnaca. I lice on i sestra. Sta je priroda i kakvu ljepotu je samo u stanju stvoriti 😀

Jedino negativno danas je bilo kad sam dosla u prodavnicu “My shoes” na Sveavägen u Stockholmu, (da vratim cizme), prodavacica ih nije dala vratiti(?). Rece mi kad kupim nesto za pravu cijenu imam jedan dan vremena da vratim, a ako kupim na snizenju onda nemam nikakvo pravo da vratim cipele. Mislim stvarno…kakav je to sistem? Zasto bi neko kupio cipele u jednoj prodavnici gdje ne moze cipele vratiti ako se odluci da ipak nije to to???  Ali haj sve to, nego mi je najgore sto sam dopustila da me iznervira prodavacica i ja sam se na mamu onda izgalamila zasto kupuje cizme. Bas mi bi krivo da na mamu galamim zbog nekih tamo idiota. Izvini mama!! I to me sjeti na staru narodnu izreku

Ispeci pa RECI