Kao dijete je nesto sasvim normalno da volis sebe. Medjutim u nasem drustvu si odgajan da voliti sebe da je to nesto negativno. Ucete da ako sebe volis da si uobrazen i sebican. Ucen si da prije sebe uvijek druge prioritiras, jer to je biti “dobar covjek”. Naucen si da sam svoje ja isplijenis i odgajan si da “dijelis sa rodjacima”. Nema veze sto su to tvoje stvari koje puno volis, odrasli svoje stvari nece dijeliti sa tobom ili sa drugima. Odgajan si mozda cak tako da ti kazu “necu da te cujem vise” i “trebas znati gdje ti je mjesto“.
Djeci je nesto prirodno da sebe gledaju lijepima i vaznima. Ali dok odrastaju te (negativne) poruke drustva se u nama indoktriniraju. Kako godine idu tako sve vise sumnjas u sebe i postajes nesigurniji. Ipak nije svrha da sebe volis i da to otvoreno pokazujes… pa sta ce ljudi onda reci o tebi! (Ili kako bi u Bosni rekli “Sta ti mislis ko si ti?”)
Poruke su fine i nisu zle namjere ALI te drzi na mjestu. Svi te drze na mjestu roditelji, sestra, brat, rodjak, prijatelj, muz, zena, skola itd. Svi te odgajaju tako da te uce da budes odrastao sto znaci da budes fin. Djeca se nikad tako ne ponasaju medjusobno osim ako su odrasli tu i ako hoce da ucine odrasle sretnima.
Koliko puta su ti samo rekli – reci hvala, pozdravi starije , ustani i daj mjesto starijima!
Koliko puta si morao pitati ako mozes otici od stola kad se ruca, ili kad te uhvate za obrazscice i po glavi te tapce iako ti se to ne svidja!
Tu je poruka djeci sasvim jasna – “Vi ste djeca, nebitni ste. Mi smo odrasli, mi se pitamo”. Drugi su vazni a ti si dijete niko i nista. Ne vjeruj sam sebi je poruka koju dijete dobije od odraslih (i njihovog ponasanja).
Ovo pravila su upakovana tako da se to smatra kao fin nacin i dobar odgoj. A ustvari je to samo nacin da tudje misljenje (misljenje odraslih) ukucas djeci u mozak pod cijenom da njihovo (djecije) JA i njihove vrijednosti izbrises.
Zasto se cudimo kad odrastemo u nesigurne odrasle osobe?
Na koji nacin moze ova nesigurnost u sebe stvarati barijere u zivotu? Pa tako sto je voliti druge u direktnoj vezi sa ljubavi koju imas prema sebi. Ne mozes druge voliti ako sebe ne volis!
Month: May 2015
Most expensive shoes ever sold… / Najskuplje sandale ikad prodane
#5 – Stuart Weitzman Retro Rose Pumps ($1 Million)
These pair of shoes have a price tag of over $1 million adn are from Stuart Weitzman. These shoes were created by Weitzman to look like they were made in the 1940’s, hence the name and use of roses made of diamonds on top of the toes.
The roses weren’t made of just a couple of diamonds as it actually took 1,800 Kwiat diamonds to create the pair. The gold color gives them a distinct look, which features another 400 Kwiat diamonds on the shoes besides the roses themselves. There’s not a pair of shoes from the 1940’s that are worth this much, but Weitzman did a fantastic job of making these shoes look like a blast from the past.
#5 – Stuart Weitzman Retro Roze sandale ($1 Milion)
‘Ove sandale kostaju preko 1 milion dolara i pravljene su od Stuart Weitzman-a. Napravljene su tako da izgledaju kao da su iz 1940-ih godina, zbog toga se zovu i zbog toga imaju ruze napravljene od dijamanata na vrh prstiju.
Za ruze je trebalo 1800 Kwiat diamanata da ih naprave. Zlatnu boju im daje poseban izgled, a tome pripomazu 400 Kwiat dijamanata dodatno pokraj ruze. Iako ne postoje cipele/ sandale iz 40ih koje su toliko vrijedne Weitzman je uspio da napravi sandale koje izgledaju bombasticne iz proslost.
#4 – Stuart Weitzman Platinum Guild Stilettos ($1.09 Million)
These platinum stilettos are one of the rare shoes on this list that are functional in more than one way. The straps on these shoes are made of platinum fabric. Just like Weitzman does with most of his shoes, there are total of 464 Kwiat diamonds included in the design.The diamonds are removable so the shoes can be worn to occasions beyond the Academy Awards.
#4 – Stuart Weitzman Platina Stikle ($1.09 Milion)
Ove platina stikle su jedne od rijetkih sandala koje su funkcionalne na vise nacina. Trake su napravljene od platine. Ima ukupno 464 Kwiat dijamanata u dizajnu.
Dijamanti se mogu skloniti da se mogu pri svaku priliku nositi a ne samo na Academy Awards.
#3 – Stuart Weitzman Ruby Stilettos ($1.6 Million)
Stuart Weitzman created this incredibly expensive pair of stilettos. The insoles of the shoes were made with red satin and include over 600 rubies. These rubies, like many Weitzman creations, were set in platinum and the shoes weigh nearly a pound each.
Who was the actress that got to wear the stilettos at the Academy Awards that year? Unfortunately, that title belonged to no one as Weitzman decided to pull the shoes from the awards show because the designers that year did not want the occasion to be flashy. America had just gone into the war on terrorism and the mood was a bit somber. The shoes didn’t come back for the next year’s show, either, which seems like a waste of $1.6 million.
#3 – Stuart Weitzman Rubin Stikle ($1.6 Milion)
Ove nevjerovatne skupe sandale je Stuart Weitzman kreirao. Ulosci su od crvenog satena ukljucujuci i preko 600 rubina. Rubini su stavljeni u platinu, tako da svaka stikla vaze skoro pola kile. Kako su ameri u to vrijeme zapoceli rat protiv terorizma, tako ih niko nije nosio na Academy Awards, jer su svi bili malo potisceni (tmurni) i bilo im je malo neukusno da nose tako skupe sandale … logicno 😛 (a nije bilo skupo izbombardirati jednu drzavu :P). Tako ni slijedece godine niko nije imao tu “cast” da obuce ove sandale , tako da ih na kraju niko nije obukao. Malo je reci da su bacene pare…
#2 – Stuart Weitzman Cinderella Slippers ($2 Million)
These shoes top the Weitzman collection in terms of value. The laces are made purely of Kwiat diamonds, racking the cost up to over $1 million from the laces alone. Even without the laces, the shoes would still find themselves easily in the top 10 most expensive shoes.
If you are wondering why these are referred to as Cinderella slippers, it’s because they are a decked out version of the slippers that the title character wore in the movie. Weitzman is a big fan of iconic movie shoes. 
Pepeljuga-papuce od Stuart Weitzmana (2 miliona dolara)
Trakice su napravljene od Kwiat dijamanata, tako da same trakice dostizu kostanje od preko 1 milion dolara. Cak i bez tih trakica , ove bi papuce bile svrstane medju 10 najskupljih cipela na svijetu. Ime su dobile tako sto je Weitzman veliki ljubitelj ikonskih filmskih cipela, a ovo je verzija od sandala koje je pepeljuga nosila u filmu.
#1 – Harry Winston Ruby Slippers ($3 Million)
This design by the famed Harry Winston is a replica of Dorothy’s ruby slippers, but the amount of jewels and effort that went into this pair is second to none. Winston took a total of two months to make these shoes just the way he wanted them.
So why are these ruby slippers $3 million when the real deal is worth considerably less? That’s because there are actual rubies on these slippers, with more than 4,500 in total. If that doesn’t impress you, there are also 50 diamonds to raise the price up a little more. Harry Winston Ruby Slippers were a tribute to “The Wizard of Oz” on the 50th anniversary of the film’s release in 1989.
Harry Winstonove papuce od rubina (3 miliona dolara)
Ove papuce su replika papuca koje Dorothy nosi u “Carobnjak iz Oza”. Harry Winstonu je trebalo dva mjeseca da napravi ove sandale tako kako ih je on zamislio. Zasto ustvari kostaju 3 miliona dolara? Zato, sto ima ukupno vise od 4500 rubina. Ako ti nije dovoljno, ima jos 50 dijamanata da digne cijenu. Ove papuce su bile u pocast djelu “Carobnjak iz Oza” i napravljene su u oci 50.e godisnjice (1989) otkako je film prikazan.
http://myfirstclasslife.com/5-stuart-weitzman-retro-rose-pumps-1-million/
Enjoying a summer day / Uzivanje u jednom ljetnom danu
Taking a walk through the city and chatting with Amra. In Hofgarten there was an Ukrainan woman playing their national instrument Bandura. It was wonderful to listen so I just had to record her for a short moment.
Setnja kroz grad sa mojom dragom prijateljicom Amrom. U Hofgarten smo vidjele jednu ukrainku sto svira ukrainskim nacionalnim instrumentom Bandura. Prelijepo je pjevala i svirala pa sam morala da je barem na kratko snjimim.
Voli sebe 7.i dio “Rast/Razvoj kontra nesavrsenost kao motivacija”
U svojim pokusajima da budes sretan i zadovoljan postoje dvije razne potrebe koje mozes koristiti kao motivaciju i teznju. Najcesce forme motivacije se zovu neadekvatna motivacija ili motivacija nesavrsenost, a zdravija varijanta motivacije se zove motivacija rasta/razvoja.
Kako u obicnom svijetu, tako i kod psihologa definisu zivot tako sto nesto raste. Ako rastes ziv si. Ako ne rastes onda si kao i mrtav (covjek).
Mozes se motivisati tim sto hoces da se razvijas (rastes) vise nego da popravljas neke svoje mane. Ako znas koje su ti mane, mozes uvijek da se poboljas i da rastes. Ako se ipak odlucis da budes paralizovan u svojim djelima i da samo mislis na negativne dozivljaje onda si se sam odlucio da ne rastes vise. Da se vise ne razvijas. Da si u principu mrtav!
Motivacija rasta znaci da svoju energiju koristis da dospijes vecu srecu nego da ispravljas svoje grijehove i mane. Ne takmicis se protiv nekoga nego se usavrsavas onako kako ti zelis.
Tako je Georg Bernard Shaw rekao : Ljudi se uvijek pravdaju kakvi su tako sto bacaju krivicu na razne okolnosti. A ljudi koji su uspijeli, su oni koji nadju okolnosti koje im trebaju- a ako ih ne nadju onda ih stvore.
Pisac daje primjer ovdje:
Kad bi ti neko rekao da za godinu dana ili ces istrcati maraton ili ako ne uspijes, postavice te pred streljackim vodom, ti bi najvjerovatnije to ozbiljno shvatio i napravio bi raspored kako trenirati. Ne bi ti palo na pamet da i jedan dan preskocis i “odmaras”, nego bi svaki dan radio po svom planu. Taj dan kad bi maraton se odrzao, ti bi ga istrcao. Godinu dana si vjezbao svoj mozak i svoje tijelo na taj zadatak da moras moci istrcati maraton, i tako sam sebi spasis zivot.
Ovim primjerom hoce da pokaze da se niko ne moze istrenirati od danas do sutra, a mnogi od nas ocekuju da se nasa duhovna stanja mogu u jednom danu izmjeniti i promijeniti. Kad se hocemo nauciti jedan novi nacin ponasanja ili razmisljanja, mislimo da to mozemo odjednom nauciti. Ali ako stvarno hocemo da zivimo jednim ispunjenim nedestruktivnim zivotom, moramo se nauciti da isplijenimo sva samodestruktivna razmisljanja. A za to treba isto velika koncentracija i vjezba kao i za gore navedeni primjer.
Da bi mogao kontrolisati samoostvarenje, moras u nedogled ponavljati da su tvoja duhovna bogatstva stvarno tvoja i vjezbati kontrolu svojih osjecaja.
Ili se pravimo mizernima ili se pravimo/ gradimo jakima. Kolicina posla je ista”
Odgoj
Danas sam nesto interesantno o odgoju procitala o kojem nisam nikad razmisljala. Tako jednostavno a tako mocno. Pisalo je izbjegavaj koristiti rijec “ako“. Vrlo lako to postane prijetnja. Npr. “Ako jos jednom bacis loptu blizu prozora neces dobiti bonbone (bombone) u subotu ” ( U Svedskoj djeci daju bonbone samo subotom, jer secer puno vise unistava djecije zube nego zube od odrasli, plus sto se djeca lakse navuku na secer.) , ili kako bi to u Bosni bilo “Ako jos jednom bacis loptu blizu prozora, razbicu te!“.
Kratka analiza…
Kad bi meni neko tako rekao ja bih se naljutila i kontala “ko si ti da meni kazes sta cu ja raditi?“. Lupala bi loptom dok ne razbijem prozor. Bilo bi mi poslije zao, jer kao dijete nisam razmisljala da loptom mogu razbiti prozor, ali sta me izazivas??
A da mi neko objasni “Sine, ako preblizu lupas loptom, moze ti odletiti lopta na prozor i razbices prozor. Znas da nije fin osjecaj kad se nesto razbije i ja (mama/tata) postanemo tuzni ako razbijes prozor.”
Recimo ova taktika traje puno duze nego ona prva. Sigurno neki 30 sekundi duze. Ali bi kod mene puno bolje palila nego ona “ako”.
Cest argument kod ovih sto su za to da se djeca tuku kazu da je do djece ako ih tuces ili ne (znate ono “bezobrazna” djeca)…ALI…
tako kazu i ljudi koji tuku zene. Da je do zene…i da je zasluzila…
(Tu se sjetim moje majke, koja je 50 godina u braku bila sa mojim didom rahmetli. 9.oro djece imaju. Ona meni prica dok dize ruku i pokazuje “Da je moj Salko mene, ne udario, nego samo dignuo ruku na mene, sve bih 9.oro ugusila i za njima skocila u Unu”. I vjerujem joj. Ona bih to uradila. Zamisli te psihe…)
Respekt
Razmisljam kako su moji roditelji bili jaki psihicki, kad su nas tako mogli odgajati da nas ne tuku. Oni su ipak iz tih generacija gdje djeca nizasta nisu sluzila nego za rad, izzivljavanje i bili su sigurna buduca penzija…
Mama/ Tata – Svaka cast!!!
(Respekt se ne namece, niti se moli za respekt. Respekt se zaradi i (po)nudi)
Jer sam zasluzila!
Kako Ada raste tako sam sve vise pocela razmisljati o odgajanju djece. Kako odgojiti dijete? Da bude sretna, uspijesna , samostalna, bezobrazna, puna sebe, egoista, da dijeli itd. Sta je ustvari dobar odgoj? KAKO odgojiti?
To me dovelo u situaciju da se sjetim diskusija o odgoju i kako neki ljudi odgajaju djecu tako da ih tuku (?). Inace u nasoj familiji nikad se djeca nisu tukla, (pardon roditelji djecu nisu tukli a mi smo se medjusobno tukli dok nismo skontali da je brat najjaci).
Sjecam se kad smo bili kao djeca kod jedni prijatelja. Oni su drzali motku na stoku od vrata. Kad nesto urade sto nije bilo po ceifu odraslih, djeca su bila motkom istucena. Recimo meni to prosto neshvatljivo bilo (i ostalo) zasto djeca tu motku ne slome. Jos bolji mi je fazon bio kad im roditelji kazu -“eh sad ces ti sam izabrati motku sa kojom ces biti b´jen“. Ili “mene je mati cipelama gadjala kad se naljuti!” (?).
Drugi dozivljaj je bio kad sam nenajavljena dosla kod prijateljice koja je bila tako izmlacena od njezine mame da mi se to za sva vremena u mozak uprzilo. Znaci mati ju je napucala kao fudbalsku lopticu da je ona izletila iz stana u hodnik zgrade. Ni dan danas to ne priznaje, tako da pretpostavljam da je to bilo po obicaju. Druga je opet dobila telefonski katalog u glavu da je pala u nesvijest itd itd.
I znate sta je najgore u toj prici? SVAKO od ove djece uvijek kazu da su to ZASLUZILI!!! 
(Kao iz reklama za L´Oreal: Because I´m worth it… i onda onaj tupi osmijeh)
Kad se toga sjetim huja me uhvati. Svako od njih sam pitala sta je uradilo da to zasluzi. Svako je odgovorilo “ne sjecam se“. Znaci ocigledno taktika izivljavanja po djeci nije funkcionisala!
(slika odavde)
Sta vi mislite o odgoju djece? Kako treba ustvari odgajati djecu? Jesu li vas tukli i da li vi tucete danas svoju djecu? Da li vas se djeca boje ili respektuju? Imate li neke prijedloge sta uraditi / ne uraditi? Jeste li se ikad za nesto pokajali? Kako ste/ jeste li se izvinili?
Salim Ljuma Artist / Salim Ljuma Umjetnik
I love art. I admit that my knowledge about artists is quite limited, but I enjoy walking the galleries and dream about having a grand house, with my own collection of paintings that I have chosen myself. I believe that no matter how famous or not famous an artist is. The moment the artist paints a picture that catches something in my soul I find the artist great. Some months ago I was in Tuzla and there I got introduced to some paintings that caught this something in me. The artists name is Salim Ljuma and he lives in Tuzla but sells his arts all over the world. Here are some paintings that he is showing in his fb-page LunArt. I just love them…
Volim umjetnost. Priznajem da je moje znanje o umjetnicima ograniceno, ali uzivam da hodam po galerijama i da sanjam kako imam neku ogromnu kucu, sa svojom kolekcijom slika koje sam sama izabrala. Smatram da nema veze koliko je umjetnik (ne)poznat, ako naslika jednu sliku koja ono nesto u tebi dotakne onda je za mene taj umjetnik grandiozan. Prije nekoliko mjeseci sam bila u Tuzli i predstavili su mi par slika koje su ono nesto u meni dotakle. Umjetnik se zove Salim Ljuma i zivi u Tuzli, a prodaje svoju umjetnost po citavom svijetu. Evo nekoliko slika koje je prezentirao na svojoj fb- stranici Lunart. Prelijepe su…
Voli sebe 6.i dio “Vaznost zivljenja u sadasnjost”
Jedan nacin da izbjegnes paralizu ili stanje neodlucnosti je da zivis u sadasnjost. To je ustvari srz eficientnog nacina zivota. Kad malo razmislis, skontaces da nema ni jedan drugi trenutak u kojem mozes zivjeti osim u sadasnjost. Sadasnjost je sve sto postoji, a buducnost je samo sadasnjost koja dolazi. Problem je medjutim taj sto mi zivimo u jednoj kulturi gdje se vaznost sadasnjosti skroz sklonula i umanjila. Stedite za penziju, za sutra ! Razmisli o poslijedicama” itd.
Izbjegavanje sadasnjosti je skoro pa postala bolest danas, i uvijek nam stizu poruke da zrtvujemo sadasnjost za sutra. Znaci isto tako po toj logici da cemo zrtvovati danasnju srecu za srecu sutra, a sutra za prekosutra itd. Ustvari nikad necemo biti sretni!!
Ovo se cesto pokaze kad recimo izadjes u setnju u sumi da se odmoris. Kako hodas kroz sumu tako razmisljas o stvarima koje trebas uraditi, rijesiti, isplanirati ili o stvarima koje su se desile. Jesi li uradio to sto si trebao, jesi li rekao sta si trebao itd. Tako da taj momenat da uzivas u sadasnjost istog trena nestane kad pocnes razmisljati o drugim stvarima.
Drugi primjer je kad lezis na plazi i razmisljas o tome sta ce tvoje radne kolege reci kad se vratite sa odmora. Jesi li dovoljno pocrnio? Kad dodjes na posao zudjeces za plazom….
Citas knjigu i primjetis da si procitao 3 stranice i nemas pojma sta si ustvari procitao? I to je jedan primjer kako ne znas uzivati u sadasnjost.
Ljudi koji cesto izbjegavaju sadasnjost teze tome da uljepsavaju buducnost. U nekom posebnom momentu ce se njihov zivot promijeniti i sve ce biti bolje, postace sretni. Kad stigne taj momenat kao npr matura, vjencanje, unapredjenje na poslu i slicno onda ce zivot da zapravo zapocne. Ali… u vecini slucajeva se ustvari ti dogadjaji pokazu puno manje spektakularni nego sto smo ocekivali. I nista se ne mijenja. Ovaj nacin razmisljanja da ce se nesto desiti i da ce se zivot drasticno u bolje promijeniti je ustvari dosta opasan nacin razmisljanja jer se ljudi razocaraju i cak mogu u depresiju da upadnu.
Kad unazad gledas na svoj zivot primjetices da se rijetko kajes zbog necega sto si ucinio. Ljudi se obicno kaju zbog stvari koje nisu ucinili. Zato vam treba biti poruka da uradite to sto zelite! Uzivajte u sadasnjost i u svakoj sekundi sto mozete. Dajte vrijednost sadasnjost i ne dozvolite da uvijek razmisljate o buducnost ili proslost.
Kafic za djecu / Kleine Sportgeister
A couple of days ago I went with a friend of mine to a children café, so that our children can play with each other. I must say I really liked it. Everythings is about children, there are toys and the rooms are furnished in such way that the children hardly can hurt themselves. I have only seen this kind of cafées in Munich ( I do admit I have never searched for such in any other town) . During the time that children play the grown ups can drink a coffee and chat. It is not cheap it costs between 3 and 4.5 € only to use the rooms, but a rainy day like today, it is definitely worth it. The pictures are taken from their official homepage . Next time I go there I will take some more pictures of the rest of the rooms.
Neki dan sam kcerkom otisla u jedan djeciji kafic (Kleine sportgeister) da se malo igra sa prijateljicinim sinom. Moram reci da mi se kafic pravo svidio. Ovakve kafice sam samo u Minhenu vidjela (priznajem na drugim mjestima ih nisam ni trazila). Sve se vrti oko djece, sobe su uredjene sa raznim igrackama, obezbjedjene da se djeca ne mogu udariti. Dok se djeca igraju, odrasli uzivaju u kafi 🙂 Jes da kosta 3-4,5 Eura samo da udjes ali kad je vani kisa onda je definitivno vrijedno tamo otici. Slike su sa njihove kleine sportgeist, a kad odem jos jednom uslikacu ostatak soba.