Btw. Kupila sam novi usisivac kako je nas stari otkazao. Ko bi rekao da moze toliko biti tehnologije u usisivacu? Samo mi jos treba robot da usisava 😛 Kupili smo neki Dyson koji je kao super. Mada meni je iskreno preglasan…sto me podsjeti…
Kad je moj muz usisavao ispod kreveta, tako se zavukao ispod kreveta sa glavom da je Ada, kad ga vidjela, pocela da histericno vristi. Prepala se kako joj tata nema glave (?).. Meni je potrcala sva uzpanicarena dok se njezin tata nije izvukao i vidjela je da tata ipak ima glavu i onda se blijedo nasmijesila… Haj ti znaj sta se u djecijem mozgu mota 😛
We bought a new vacuum cleaner because our old one died. I do have to say I am impressed by the amount of technology that is used for just a simple thing like a vacuum cleaner. The one we bought is some Dyson and is supposed to be great. In comparison to our old one it even vacuums 😛 However, I find it too loud, but I guess now it is too late to return it… this made me think of a situation that happened the other day. My husband was vacuum cleaning the sleeping room and was vacuuming under the bed so one couldn´t see his head. When Ada saw her father without the head she panicked and started screaming. First when my husband got out from under the bed she calmed down and smiled a little bit…. You never know what´s inside a childs head… 🙂
Ima li sta gore nego kad stvari nemaju svoje mjesto? Priznajem, kod mene je vjecni haos i nikad nista ne mogu naci. Vjerovatno zato budem bas ono inspirisana sa ovakvim slikama. Zaboravila sam odakle sam ih skinula ,ako znate javite da pohvalim ljude sa ovim briljantnim idejama. Ovo sa najlonkom preko usisivaca da ne pokupis serafe ili prstene, postaljinu koju ja licno MRZIM slagati (sad sam vidjela da je moguce lijepo je sloziti), snalice su na metalnoj traci stavljene, forma za mafine i plasticne case ucine perfektan stalak za bojice itd, ovo za kablove po meni genijalno. Kako se ja nisam to sjetila ? Isto ko ima zivaca i ruke da napravi lijepa ogledala, mozda je to za nasu blogericu Decoupage sto uvijek isto radi neke lijepe stvari.
Najlonka preko usisivaca
Is there anything worse than when things don´t have their special place. I admit that I have everlasting chaos at home and probably that´s why I always get inspired by these blogs and pictures. I forgot where I got the pictures from but if anyone knows please let me know so that I can referee the person behind these brilliant ideas. The nylons covering the vacuum cleaner mouth so that one can vacuum small things, or the idea with the bed sheet. The hairpins are put on a magnetic strip, and the storage of crayons by using the muffin forms is so simple but efficient. This cable labels are for me just genius. Also the mirror for the DIY:ers like the blogger Decoupage is cute.
Volis li svoje tijelo? Ako odgovaris ne, sta ustvari ne volis? Podijeli to sto ne volis na svom tijelu u dijelove. Ne volis svoju kosu, usi, glavu, usta, oci, obraze? Volis li svoje zube, jezik? Ne volis svoje grudi, vrat, stomak, noge? A sta je sa bubrezima, jetrom, srcem i.td? Volis li svoju hipofizu? Nije da imas fino , dobro tijelo… Ti SI svoje tijelo. To je to sto imas! Ako to ne volis onda sam sebe ne prihvatas kao covjeka.
Imas mozda neke dijelove tijela sto ne volis i koje hoces da promijenis. Postavi sebi cilj da ces to izmjeniti. Ako smatras da si predebel onda to gledaj kao odluku koju si prije uzeo (s tim sto si jeo i premalo se krecao) i sad uzimas novu odluku. Dijelovi tijela koje imas a koje ne mozes promijenuti kao npr. duge / kratke noge, puno /malo kose itd. mozes gledati iz novog ugla. Duge noge nisu nista bolji od kratkih, puno kose nije nista bolje od malo kose. Priznaj sebi da si jednostavno prihvatio definicije ljepote danasnjeg drustva. Ne daj da ti neko drugi definise ljepotu. Odluci se da volis svoje fizicko “ja”. Objasni sebi da je tebi tvoje fizicko “ja” vrijedno i atraktivno i da ne dopustas da te neko poredi sa drugima.
Ti si jedno ljudsko bice. Ljudska bica se cuju, pustaju zvukove i mirise, i imaju kosu/ dlake po raznim mjestima. Ali drustvo na svaki moguci nacin nas ubijedjuje kako to nije normalno. Pogledajte reklame za parfeme, za zilete, za deodorante, za robu sa mrsavim visokim curama itd. Svaka reklama nas indoktrinira informacijom da je to na reklami normalno a mi koji nismo takvi, samim tim nismo normalni. A ako koristimo njihove produkte onda cemo postati “normalni” kako to drustvo hoce.
Sebe prihvatiti znaci, prihvatiti tu cinjenicu da ponekad mozes i smrditi i biti cupav, celav itd i da ne prihvatis nametnuto misljenje naseg drustva. To ne znaci da moras hodati smrdljiv i cupav i tako dalje, ali to znaci da sam odlucis da ces se osisati, obrijati prsa ili namirisati bez da se osjecas lose sto se nisi namirisao kad recimo izadjes van.
To se posebno vidi kod zena. Briju se pod pazuhom, briju noge, intimne dijelove, “brkove”, farbaju kosu, mrsave, stavljaju silikone u usnama, sminkaju se, parfemisu se, cupaju obrve, stavljaju nokte, nose grudnjake itd. Ako sve ovo rade zato sto su indoktrinirane reklamama da bi bile “normalne” onda je to zalosno, jer tim nacinom sakrivaju svoje pravo tijelo i ne prihvataju svoje “ja”. Reklame u svakom slucaju hoce da sve zene (a i muski sve vise) tako postanu da bi mogli prodavati svoje produkte. Medjutim, ako volis svoje “ja” kakva (kakav) jesi onda se npr. ne sminkas zbog drugih nego zato sto tebi to cini zadovljstvom ili hoces da isprobas nesto novo. Biti iskren prema sebi je tesko na ovom podrucju jer smo bukvalno bombardovani ovim porukama. Da li mi stvarno hocemo/ necemo to sve? Da li smo mi to sami odlucili ili smo ipak podsjvesno manipulisani? Da li smo sigurni da mislimo ono sto mislimo?
Upravo citam knjigu “Faktoidi” koju je napisao Peter Olausson. Faktoidi su price koje se smatraju istinitima, poluistinitima ili su pogresne shvacene… ali su ustvari pogresne. Recimo medju poznatim faktoidima je da je Cristofer Columbus otkrio Ameriku…ili onaj faktoid da dobijes grc ako jedes prije kupanja…To jos uvijek nije dokazano a vec se preko 100 godina tretira kao istina.
Poslije knjige “What if?” mi djeluje slabija sto se tice materijala. Cesto pisac pise kako nije procitao neki dokument, sto meni recimo nepojmljivo napisati u jednoj knjizi. Ali ipak je knjiga interesantna jer dosta poznatih faktoida objasnjava i razkrinka, tako da se sazna pravo stanje stvari. Svidja mi se isto sto su to kratke pricice. To mi je bitno kad cuvam Adu, da imam ponekad ti pet minuta vremena da mogu jednu pricu procitati pa drugu i trecu, pa imam osjecaj da barem ponekad procitam po koju knjigu.
I am reading a nice book called “Factoids” and as the title says is´s about factoids. Factoids are questionable or spurious (unverified, false, or fabricated) statement presented as a fact, but without supporting evidence. One of the most famous factoids is that Cristofer Columbus detected America. After having read “What if?” I find this book weaker in context of material. Sometimes the writer says he didn´t read the documents he writes about…which is for me no go. Still the book is nice to read. It has short stories which is great when having a child and no time…
Yesterday, I met my friend Suada with her husband and her kids, and we just enjoyed the beautiful weather. Our kids were playing with each other and the grown ups could even occasionally talk with each other. As a finish I was having the delicious strawberry ice cream. Sometimes it doesn´t have to be that complicated to enjoy life 🙂
Jucer smo sreli moju prijateljicu Suadu i njezinog muza i djecu i zajedno smo uzivali u prelijepom danu. Nasa djeca su se zajedno igrala a odrasli su ponekad cak mogli jedno drugim da porazgovaraju. Na kraju sam se pocastila jednim sladoledom od jagoda. Ponekad ne treba biti toliko komplikovan da bi se uzivalo 🙂
Prvo moras mit srusiti da imas samo jedno “ja”, i da je to “ja” svijetlo ili mracno. Imas mnogo raznih slika o sebi koje se u datom momentu mijenjaju. Kad bi te neko pitao “svidjas li se sebi?”, ti bi mozda sve svoja negativna razmisljanja o sebi razmotrio i rekao “ne”. Bolje je, to sto ne volis kod sebe podijeliti u oblasti i tako imas za pocetak materijala i specificne ciljeve prema kojima mozes raditi.
Imas fizicke, intelektualne, socijalne i emocionalne osjecaje prema sebi. Imas misljenje o svemu sport, literaturi, politici, tehnici itd. Kroz svako misljenje i svaki osjecaj sam sebe ponovo definises koje ili volis ili odbacujes. Tvoje “samovrijednovanje” moras otkaciti od pojedinih osjecaja i misljenja i moras sve svesti na jedno. Da si covjek. Da postojis. To je sve sto ti treba. Sam sebi postavljas vrijednost, bez da nekog moras pitati ili objasniti. Tvoje vrijednovanje samog/same sebe nema nikakvo veze sa tvojim ponasanjem ili osjecajima. Mozda u datom momentu uradis nesto sto ti se ne svidja, ali to nema veze sa tvojim “samovrijednovanjem”. Mozes izabrati da budes kao osoba sama sebi vrijedna, i da od tog polozaja nastavis dalje. Da dio po dio preradjujes slike svog “ja”.
Bila sam u posjetu kod komsinke i onako kroz pricu usli na temu hrana. Ustvari zvala sam je da dodje na rostilj. Inace mi je muz veliki ljubitelj rostiljade (srecom), i svaku priliku izkoristava da rostilja 🙂 Cak mu nije tesko obrisati rostilj svaki put poslije rostiljade, sto bi recimo meni bila apsolutna k.o. kriterija da uopste ne palim rostilj. Kome se to samo da svaki put cistiti? Ali kako smo upravo otvorili sezonu rostilja pade mi na pamet ova nagrada isto. Od Menprom. Danas je cak i kcerka po prvi put probala meso sa rostilja i pravo joj se svidjelo. Pravi je mesar. Sto me dovede do pitanja. Ko vodi ovu nagradnu igru ? Danas je zadnji dan pa da vidim hocu li sta dobiti 😛
Koliko ima ljudi toliko ima definicija ljubavi. Kako djeluje slijedeca definicija ljubavi “ljubav je sposobnost i volja da pustis ljude koje volis da budu ono sto jesu, bez da ih tjeras da te oni zadovolje“.
Kako dostici tacku gdje mozes pustiti druge da budu ono sto hoce, bez da moraju ispuniti tvoja ocekivanja? To je jednostavno. Tako da volis sam(a) sebe. Tako da osjecas da si vrijedna, bitna i lijepa osoba. Kad to skontas, tad ti ne trebaju drugi ljudi da pojacavaju tvoju vrijednost ili vrijednovanja, tako sto ih tjeras da prilagode svoje ponasanje prema tebi.
Ako si siguran u sebe, onda neces niti ti treba neko da bude isti kao ti, jer si ti unikat. Ako se prilagodjavaju tebi, tad oni gube svoje unikatne sposobnost, ono sto ih cini posebnima i drugacijima. Ustvari sve ono zbog cega ih ti ustvari volis.
Pocinje znaci stimati. Postajes dobar u tome da sebe volis, i onda mozes poceti i druge voliti, dati drugima i uraditi nesto za druge tako da prvo sebi das i uradis nesto za sebe. Nista ne vezes sa davanjem. Ne dajes da ti se neko zahvali nego zato sto stvarno uzivas u tome da nekog obradujes.
Ako je tvoje “ja” bezvrijedno ili nesto sto sam ne volis, kako onda mozes nesto dati? Kako mozes ljubav dati ako nisi nista vrijedan? Sta je onda tvoja ljubav vrijedna?Ako ne mozes dati ljubav, onda je ne mozes ni primiti. Jer koliko vrijedi ljubav ako se daje jednoj “bezvrijednoj” osobi. Citava prica sa ljubav, sa davanjem i uzimanjem, pocinje s time da sam sebe volis.
Primjer Noah. Njemu je jako tesko reci “volim te”, jer ocekuje jedno “volim te” nazad. Ljubav partnera (ili bilo koga) mora potvrditi njegovu vrijednost. Reci “volim te” je onda prevelik rizik i mozda nece dobiti takav odgovor kakav ocekuje, a samim tim ce se citava vrijednost Noaha postaviti u pitanju.
Pretpostavi da Noah polazi od toga da je voljen, ne bi imao problema reci “volim te”. Iako ne bi dobio zeljeni odgovor ne bi dovodio to u vezi sa svojom vrijednost, jer je Noahovo samovrijednovanje intaktno. Mrziti sebe NIKAD nije zdravije nego sebe voliti. Iako si se prema sebi ponasao lose, mrznja prema samom sebi ce samo ici ka paralizovanju i stetu. Umjesto da sebe mrzis trebas razviti pozitivne osjecaje. Uci se od svojih gresaka i izbjegavaj ih ponavaljati, ali ne postavljaj tu mrznju u vezi sa svojom vrijednost. I u tome je srz ljubavi prema sebi i ljubav od drugi. Nikad ne mijesaj svoju vrijednost sa svojim ponasanjem ili tudjim ponasanjem prema tebi.
Nije lako jer je citavo nase drustvo indoktrinirano sa negativnim porukama. Kazu “los si djecak” umjesto “nisi se lijepo ponasao“. “Mama te ne voli kad se tako ponasas” umjesto “mama ne voli tvoje ponasanje“. U djecijoj glavi to bude “mama me ne voli, jer ne valjam” umjesto “mama ne voli moje ponasanje, ali to je do nje. Iako mi se ne svidja jos uvijek sam znacajan.”
Nacin na koji djeca razmisljaju nas prati i do odraslog doba. Tvoja slika tebe je mozda jos uvijek bazirana na misljenje drugih (odraslih). Iako su prve slike tvoga “ja”, dosli od odraslih, tako isto ne znaci to da citav zivot moras taj profil nosati sa sobom. Tesko jeste promijeniti se, ali nije nemoguce.
Razmislite koji ljudi su dobri u tome da pokazu ljubav. Jesu li oni koji sami sebe ne postuju i ne vole, oni koji bjeze od svega? Sta vi mislite?
160 milion dollars for the painting of Picasso and another 20 million dollars for Christie´s selling the painting!! As I wrote previously I´m really no expert for paintings, but to give 160 000 000 dollars for a painting?? That´s madness. I am convinced it is all a matter of money laundering!! There is NO painting in this world worth 160 million dollars be it Picasso or Leonardo or whoever. When I just think of it it makes me feel sick of this world. Imagine all the good things one can make for that money. My parents gave a school class something as simple as chairs, making them super happy. Imagine what they would do for 160 million dollar. Just for the record, I am for sure no saint that wouldn´t enjoy luxury, everyone would. But when I see this amount of money given away for a painting, then I feel there where not enough “Goli otoks” on this world…
160 miliona dolara za sliku i 20 miliona dolara za kucu (Chrisitie´s) koja je prodala ovu sliku!! Kao sto sam vec ranije izjavila definitivno nisam ekspert u slikarstvu, ali iskreno 160 miliona dolara za jednu sliku dati? Pa to jednostvano MORA biti pranje novca. NEMA slike da je toliko vrijedna. Pa kad zamislim sta se sve moze za taj novac uraditi bude mi muka. Eto moji roditelji su za puno manje poklonili nesto toliko banalno kao stolice u skolu, a sta bi uradili za 160 miliona dolara!! Da se zna, nisam ja sad neko sto ne voli luksuz. Ja bih, kao i svi ostali, stvaaarno uzivala u luksuzu. Ali kad vidim ove svote novca za jednu sliku, onda moram reci da je malo i jedan Goli otok.
One cannot pay … children’s laughter. The classroom, of the 2.d Elementary school in Bosanska Krupa, Bosnia, with the new chairs.
Ne moze se platiti… smijeh djece. “Naši prvačići konačno dobili stolice na kojima će im biti udobno i toplo smile emoticon Hvala gospođi Asimi Pašalić i njenom suprugu iz daleke Švedske, koji su se sjetili naših učenika u PŠ “Pilana” (sa fb)
Last weekend I had a tone of clothes that had to be ironed, and to combine two useful things I usually watch documentaries while ironing (I had a mountain of clothes to iron:P ). This documentary is made of Jeremy Irons and is really well made and …horrifying. It is worse than any horror movie I´ve seen. “Trashed” should be mandatory in schools, at workplaces actually it should be constantly shown on TV to remind us of our (sick) way of living…
The movie can be seen at Netflix.
Proslog vikenda sam imala tonu vesa za peglanje. Vrijeme kad peglam obicno izkoristim da istovremeno gledam dokumentarne (imala sam brdo vesa :)). Ovaj put sam izabrala film Trashed (Bacen (baceno smece)), napravljen od poznatog glumca Jeremy Irons. Film je strava. Gori je od svakog horor filma. Trebalo bi ga svakom uceniku, na svakom poslu prikazati. Trebalo bi ga sedmicno barem jednom na tv:u pokazati da svakog od nas podsjeti na nas bolesni nacin zivota…
Film se moze na Netflixu gledati.
