Happy 1. St of May

May Day is not about maypoles: the history of international workers’ day

may day in paris 2002
Protesters in the Bastille Square in Paris for the traditional May Day march in 2002. Photograph: Laurent Rebours/AP

If you see a history of May Day in the newspapers this year, it is most likely to recount the mystical, medieval origins of a pagan fertility festival. And though you may never have seen a maypole in your life, you will be assured that a ribboned piece of birchwood is the sign and sanction of May Day.

Yet this has little to do with the reason that 1 May is celebrated in Britain, or why it is an international holiday, or why the Occupy movement is planning “global disruption” today. May Day is international workers day. As such, it is – in the words of Eric Hobsbawm – “the only unquestionable dent made by a secular movement in the Christian or any other official calendar”. And its past is more rowdy than is suggested by the imagery of Morris dancers serenely waving hankies and bells around.

1889-90


The origin of our present holiday lies in the fight for an eight-hour working day, in which cause the leaders of the socialist Second International called for an international day of protest to be held at the beginning of May 1890. They did so just as the American Federation of Labour was planning its own demonstration on the same date. The UK protest actually took place on a Sunday, and in London alone attracted 300,000 protesters to Hyde Park.

1890-1900

may day
May Day festivities at National Park Seminary in Maryland, 1907. Photograph: Creative Commons/Library of Congress guardian.co.uk

Initially, May Day was intended to be a one-off protest, and in some ways quite a solemn affair. But it persisted amid a flourishing of trade unionism. The symbolism of the workers’ Easter, of rebirth and renewal, dramatised this experience of revival. And it developed a carnivalesque aspect. May Day did not merely enact internationalism and working class solidarity; it celebrated these things with the familiar paraphernalia of badges, flags, art, sporting events and heavy drinking.

1900-1918

Keir Hardie May Day
Scottish Labour leader Keir Hardie addresses a tailors’ rally on May Day in Hyde Park in 1912. Photograph: Topical Press Agency/Getty Images

The leaderships of Europe’s growing socialist parties were often worried by the threat of repression coming from governments and businesses, and attempted to avoid excessively confrontational demonstrations. But such domesticating tendencies were counteracted by the severity of the social crisis sweeping Europe and the upheavals it produced. Even during the first world war, when protest was punishable by imprisonment and hard labour, May Day demonstrations were often flashpoints of anti-war struggle. It was at such a rally that Karl Liebnecht denounced the war before 10,000 striking workers at the Potsdamer Platz on 1st May 1916. In Britain, following the arrest of the Scottish socialist John MacLean for sedition in 1918, Glasgow workers embarked on a mass May Day strike and protest.

1918-45

General Franco meeting Adol Hitler
Franco meets Adolf Hitler in 1940 … ‘Fascist parties had a more ambivalent attitude, largely because unlike the traditional right they needed the support of a layer of workers.’ Photograph: Lapi/RogeViollet/Getty Images Lapi/Roger Viollet/Getty Images

European governments alternately preferred repression or co-option of May Day after the first world war. The traditional parties of the right tended to prefer repression, or the threat of repression. For them, regarding the jubilant May Days in revolutionary Russia with unease, the whole thing stank of treason. Fascist parties had a more ambivalent attitude, largely because unlike the traditional right they needed the support of a layer of workers. The Third Reich declared 1 May a “national workers’ day” in 1933. But the original meaning of May Day reappeared at the darkest moments of the Nazi era, as when it was celebrated in the Warsaw ghetto which launched an uprising against the regime. Fascist Italy abolished May Day, expunging the radical working class traditions it embodied, but it also introduced a labour holiday on 21 April. Franco, who arguably waged the most vicious military struggle against the left in Spain, and who wiped out 200,000 in executions and concentration camps in the five years after his victory, simply outlawed May Day. It was not celebrated again until his downfall in 1975.

1945-2000

pit closure
‘May Day assumed enlarged importance during periods of turbulence, such as during the miners’ strike.’ Photograph: Keith Pattison Keith Pattison/keith pattison

In the postwar period, May Day was generally tolerated and in some cases even recognised as a public holiday. In the UK, 1 May was made a bank holiday by the Labour government in 1978. In some cases, this was part of a process in which organised labour was co-opted, resulting in the holiday becoming an observed ritual and little more. But it continued to inspire astonishing upheavals – May Day protests played a significant role in the Portuguese revolution of 1974, as well as in the uprisings against apartheid in the 1980s. And even in less dramatic circumstances, it assumed greater importance during periods of turbulence, such as during the miners’ strike.

2000-2012

may day 2000
The May Day riots in 2000. Photograph: Sean Smith/Guardian

May Day returned as a militant, if convivial, protest in the UK in 2000, due to the convergence of a broad coalition of activists under the rubric of anticapitalism. The combination of seriousness with playful exuberance was arguably in the best traditions of May Day, even if some statues were briefly defiled. The response of police, which was to develop and refine the technique of “kettling” over a number of years, was traditional in a less august sense.

POLICE Protest Churchill
‘Statues were briefly defiled.’ Photograph: John Stillwell/PA

The Tories were reported last year to be considering scrapping May Day. The associations with a moribund labourism – or worse with anticapitalist tumult – are hardly obliging in the effort to cultivate a business-and-shopping facade for Brit-town. Yet it would be a futile gesture on their part. This impression on the international calendar was made by workers without the blessing of governments, and the evidence of history suggests that it can survive far worse interdictions. The fact that Occupy has now selected 1 May as the moment for another offensive attests to the enduring relevance of May Day as international workers’ day.

copied fromguardian

Voli sebe 5.i dio “Izbjeci stanje neodlucnost (paralize)”

Stanje neodlucnost se moze u raznim jacinama pokazati. Od totalnog inaktiviteta (paralize) do lagane neodlucnost i nesigurnost. Trebas posmatrati na koji nacin se paralizujes i od kojeg osjecaja. Da li te ljutnja sprijeci da nesto kazes, osjecas ili uradis nesto? Ako je to tako, onda si usao u stanje neodlucnost. Da li se stidis toliko da te sprijecava da sretnes nove ljude, a volio bi ih upoznati? Pomaze li ti mrznja i ljubomora da dobijes cir na zeludcu ili visok pritisak?Ili da ne mozes normalno na poslu funkcionisati? Je li ne mozes spavati ili voljeti zato sto imas taj negativni “sad/u sadasnjost”-osjecaj? Ovo su sve osjecaji opisani koji dovode do stanja neodlucnosti, gdje ti kao osoba ne funkcionises kako treba ili kako bi volio.
Evo par primjera kad mozes biti u tom stanju neodlucnost, od teskih do laganih slucajeva:

  • ne mozes lijepo sa svojim partnerom ili djecom pricati iako bi to volio
  • ne mozes raditi sa nekim zadatkom sto te zanima
  • ne volis iako bi htio voliti
  • sjedis u kuci i citav dan razmisljas
  • ne ides na neki sport ili nesto sto bi volio raditi jer te uvijek nesto muci
  • ne mozes se prezentirati nekome sto te zanima
  • izbjegavas pricati sa nekim iako znas da bi mala gesta puno pomogla toj vezi
  • ne mozes spavati jer te nesto muci
  • toliko si ljut da ne mozes cisto razmisljati
  • uvrijedis ljude koje volis
  • lice ti se grci ili si toliko nervozan da ne funkcionises na taj nacin sto bi volio

U principu svi negativni osjecaji rezultiraju u nekoj vrsti paralize i samo to je vec dovoljan razlog da se toga rijesis. Ima situacija gdje negativan emotivan osjecaj daje pozitivan rezultat. Npr. kad ne das dijetetu da izleti na ulicu i izgalamis se na dijete. Tvoj ljuti glas samo potvrdjuje i daje tezinu tvojoj poruci. Kad funkcionise to se racuna kao zdrava strategija. Medjutim ako galamis na druge, ne zato sto hoces nesto da kazes, nego zato sto si uznemiren, tad si sam sebe paralizovao i vrijeme je da se odviknes toga. Da se odviknes ti stetnih osjecaja na tvoje zdravlje. (O ljutnji i nacin da svoje strpljenje produzis cu opisivati u posebnom postu kasnije)

bigstock_Action_small

 

Voli sebe 4.i dio “Izabrati zdravlje prije bolesti”

Ima dosta simptoma cijima je izvor medicinski gledano nepoznat. Glavobolja, bol u ledjima, cir na zeludcu, visok tlak itd. su samo neki fenomeni koji ljudi mogu izazvati sami sebi tako sto izaberu da budu bolesni.
Kako pisac pise, imao je pacientkinju koja je godinama, svaki dan u 16h uzimala tabletu protiv glavobolje. Svi prijatelji, poznanici, ljudi na poslu su znali za to i kako je patila. Kad joj je pisac rekao da je najvjerovatnije ona sama uzrok tome, nije mu vjerovala dok nije pocela da ubijedjuje sebe kako je ne boli glava u 16h nego u 19h, u 13h i tako dalje… dok nije skontala da je stvarno ona sama uzrok tome. Ona je ustvari htjela samilost i saosjecanje. Uspijela je na kraju cak da se tako istrenira da je mogla pomjeriti svoju glavobolju sa jedne strane glave na drugu.
Pisac pise kako postoje dokaz da ljudi mogu cak da “izaberu” tumore, gripu, reumatizam, rak itd. Polazi od toga da je mozak toliko kompleksan i da ima mogucnost da deset informacija u sekundi preradi, da ima kapacitet da se snimi 10 biliona rijeci i da tim putem moze da usmjeri svoje razmisljanje da postane zdrav ili bolestan.
Pise dalje da nije neobicno da ljudi izaberu da postanu bolesni kad stoje pred jednom teskom situacijom, jer nece da se suoce sa tom “nemogucom” situacijom.
Pisac daje primjer kako je covjek, 36g star, bio u jednom groznom braku i htio je razvod. Odlucio je 15.g jan da se razvede i dan prije se tesko razbolio. Tako je pomjerio termin, i opet se razbolio, i opet, i opet. Kad se god trebao rastaviti, on se razbolio. Dok nije shvatio da je to ustvari njegov izbor bio. Lakse mu je bilo biti bolestan nego se suociti sa stidom, strahom, nepoznatim koje dolazi nakon rastava. To se cesto desava jer u nasem drustvu smo tako odgajani da ne pravimo svoj izbor nego tudji.
Svaki dan nas bombardiraju reklame tipa”ove tablete protiv glavobolje su najbolje” i samim tim nam daju do znanja da nismo sposobni promijeniti nase zivote tako da nemamo glavobolju, nego firma X preuzima odluku i rijesava nas problem sa  tabletama protiv glavobolje. A to su GLUPOSTI!
Samo ti mozes preuzeti kontrolu nad svojim zivotom i uciniti sebe sretnim i vjezbati se da se ponasas i razmisljas onako kako ti to hoces…

FGA

Voli sebe 3.dio – “Nauciti se ne biti nesretan/nesretnom”

Tesko je promijeniti nacin razmisljanja. Ipak smo godinama ucili da razmisljamo kako razmisljamo. Sreca je nesto jednostavno, ali ne biti nesretan je vec malo teze. Kad vidis malu djecu, vidis da je sreca jedno prirodno stanje. To sto je tesko je da se rijesis svih “moranja” i “biti” koje su dodate godinama. Preuzeti kontrolu nad sobom zahtjeva svijest. Da bi na novi nacin razmisljala trebas imati svijest kako razmisljas na “stari ” nacin. Nacin razmisljanja je dosao kroz hiljade i hiljade sati, tako da ce promijeniti nacin isto tako trebati na hiljade sati. To je kao kad vozis auto, ispocetka jako tesko, a poslije vozis auto bez razsmisljanja da moras gas dati, mijenjati brzinu itd. Aktivno razmisljanje kad tad prelazi u automatsko razmisljanje. Ali da bi naucio biti ne nesretan treba jaka odluka da hoces biti sretna osoba i da istrijebis svaki mali komentar ili osjecaj koji u tebi stvara nesretan osjecaj i paralizuje tvoje JA.

Izbor-tvoja zadnja sloboda

Ako ne vjerujes jos uvijek da ti sam(a) odlucujes da budes nesretna onda razmisli o slijedecoj situaciji. Kad bi te neko izlagao fizickoj torturi do tog casa kad svi tvoji negativni osjecaji nestanu, tad bi vrlo brzo sebe ubijedila da nisi nesretna. U biti je to pitanje ” koliko si spremna izdrzati u zivotu da bi promijenila nacin razmisljanja?” Neki ljudi se jednostavno predaju i zive mizerno jer hoce da ih ljudi sazaljevaju. Drugi opet nemaju volje da nesto mijenjaju. Ovdje sama sebi postavi pitanje “hoces li da izaberes srecu, ili barem da ne budes nesretna?”

Npr.

kad vozis auto i nerviras se i svakom psujes. Suvozace i sve blizu tebe napadas. I sama sebe opravdavas time da te saobracaj uvijek nervira. Svi su losi vozaci, voze sporo, nemaju pojma itd.
Ako je tako onda si navikla da sebe gledas na jedan nacin kad si u saobracaju. Ali ako sama sebe natjeras da drugacije razmisljas, da se ne zuris, da ti je ugodna voznja itd. onda ces kad tad cak uzivati u voznji…

Ovo sam cak na svojoj kozi isprobala i stvarno funkcionise!

Ovo vrijedi za sva iskustva. Svako iskustvo mozes preokrenuti tako da ti ne bude negativno, dosadno itd. Recimo kad imas dosadan sastanak onda sam sebe aktivisi na nekom drugom polju koji ti je zanimljivije. Kuj nove planove koje ce ti pomoci da izbjegnes ove dosadne sastanke u buducnost…

Koristiti svoje unutrasnje JA, na jedan aktivan nacin znaci da ispitujes te ljude i dogadjaje oko sebe s kojima imas najvece probleme, te odlucis da to promijenis tako da rade za tebe. Recimo, sjedis u restoranu i toliko je losa usluga da se pocnes zivcirati, onda razmisli zasto neces da se zivciras zbog toga sto nesto ne funkcionise na taj nacin sto ti hoces. Ti si jednostavno puno vrijednija od toga da se zivciras zbog nekog drugog, pogotovo kad tu osobu i ne poznas niti igra neku ulogu u tvom zivotu. Napravi strategiju kako da promijenis situaciju ili izadji iz restorana i odi negdje drugo. Ali NE dozvoli sebi da postanes uznemireno zbunjena. Koristi svoj mozak da radi ZA tebe, i vremenom ces postiti tu naviku da se ne nerviras oko necega sto ne ide onako kako ti to zelis…

Ili sto bi nasi stari ljudi rekli

“Cuvaj zivce, trebace ti”

166633254933495875_jxulebvx_f1

 

Sta se sve moze od plasticnih flasa uraditi

Kako u Bosni jos uvijek nije uvedeno recycling (ili kako se to vec zove na bosanskom), tako sam reagovala na to koliko se flasa kod nas baca, a pogotovo koliko flasa Una izbaci kad su poplave. Slucajno sam naisla na ovaj video  i mogu reci da je fascinantno kako neki ljudi cak smece mogu iskoristiti da izgleda lijepo…Meni se licno najvise svidjela vertikalna “basta”… A vama? Imate li vi neke ideje kako ove flase u nesto pozitivno koristiti??

https://youtu.be/J1hEcrkG46k

Voli sebe – 2. dio – Izabrati kako da se osjecas

Osjecaji nije nesto sto se samo desi, nego su osjecaji fizicke reakcije na tvoje misli. Ako znas savladati sebe emotivno, manji je rizik da udjes u “ja”- unistavajuce reakcije. Kroz koristenje silogizma (kad sa dva suda dodjes do konkluzije) mozes zapoceti proces da preuzimas svoje ja racionalno i emotivno.
Npr.
Logicno konstatiranje
1. Sud: Aristoteles je musko.
2. Sud: Svi muskarci imaju radu
konkluzija: Aristoteles ima bradu

Nelogicna konstatacija
1. Sud. Aristoteles ima bradu2. sud. Svi muskarci imaju bradu
Konkluzija: Aristoteles je musko.

Evo i za vjezbanje uma:

1. Sud: Mogu kontrolisati svoje misli
2. Sud: Moji osjecaji dolaze od mojih misli
Konkluzija: Mogu kontrolisati moje osjecaje.

1. Sud se bazira na to da samo ti kontrolises svoje misli. Ako ne vjerujes u to onda se zapitaj ko to onda radi? Tvoj sef? Tvoj(a) muz/ zena? Mama/tata? Ako je tako posalji ih na terapiji i tebi ce biti bolje, zar ne? To je normalno glupost. Samo ti svoje misli kontrolises!

2. Sud se bazira na to da su tvoji osjecaji fizicka reakcija na tvoje misli. Ako “ugasis” mozak, onda ces skroz izgubiti osjecaj. Ako npr. places povecava se  frekvenicija otkucaja na srcu ili daje otisak nekih drugih emotivnih osjecaja koje se formiraju nakon sto dobijes informaciju iz mozga. Ako se taj centar za osjecaje povrijedi na neki nacin, kao npr udarac, bukvalno mozes ostati bez osjecaja. Znaci bukvalno nikakve osjecaje ne bi imala. Mogla bi staviti ruku na vrucu ringlu i ne bi osjetila da ti se ruka pece. Znaci osjecaje samo mozes putem misli da imas.A bez “mozga” ne mozes imati misli. I tako sud 2. bazira na istini.

Konkluzija je time nezibjezna. Ako kontrolises svoje misli tako si sposobna kontrolisati svoje osjecaje. Tako da kad mislis da ljudi oko tebe cine tebe nesretnom/nesretnim to je vec onda pogresno. Cinimo sami sebe nesretnima tako sto sami negativno mislimo o dogadjajima ili ljudima. Znaci vazno je nauciti se razmisljati drugacije.

Npr. jedno nevrijeme nije samo u sebi deprimirajuci. Nego postane deprimirajuce jer sami sebi ututnjimo u glavi kako je kisa i kako je tmurno i hladno je, itd itd. Tu se treba upitati zasto izaberem da mislim tako? Je li budem vise eficientna ako tako razmisljam…

 

Odrasli smo svi u kulturi gdje smo nauceni da ne preuzimamo odgovornost za svoje osjecaje, mada je istina druga. Evo par fraza koje se cesto koriste s kojima smo odrasli:

  • Uvrijedio/uvrijedila si me
  • Ti me cinis da se osjecam nelagodnom
  • Nisam ja kriva sto tako osjecam
  • Ljuta sam, i pusti me. Necu da objasnim zbog cega sam ljuta.
  • Gadi mi se
  • Bojim se visine
  • Osramotio si me pred ljudima

Ovakvih fraza ima u nedogled. U svakoj gore spomenutoj frazi dobijas poruku kako nisi odgovorna za svoje osjecaje. Kad ovu listu prilagodimo da bude “tacna” ispada ovako

  • Ja sama sebe vrijedjam zbog toga sto sam sama sebi rekla o tvom nacinu kako reagujes na mene
  • Osjecam se nelagodnom jer sam sama sebi dopustila to
  • Ja se osjecam krivom jer sam odlucila da se osjetim krivom
  • Odlucila sam biti ljuta, jer ja u vecini slucajeva mogu da manipulisem ljude oko sebe sa svojom hujom, samo zato sto oni misle da ih ja mogu manipulisati
  • Sama sebe isprepadam visinama
  • Sama sebe sam osramotila jer sam vecu vrijednost dala tvom misljenju, nego svom, a mislila sam da ce drugi uvaziti moje misljenje vise od tvog

Ako mislis da su one prve spomenute fraze samo nacin govora -(kliseji) onda grijesis jer ako je to tako zasto onda jednostavno fraze gdje sam(a) preuzimas odgovornost za svoje osjecaje nisu postale nacin govora? To je zato sto smo u takvoj kulturi odgajani gdje se ne daje vaznost logici.

Upitajte se zasto je to tako. Kakva je to prednost da se osjecas nesretnim/nesretnom ili uvrijedjenom? I pocni razmisljati kakve misli te dovode u “ja-iscrpljujuce” (unistavajuce) osjecaje.db048b29a8c8077c95a92077c5c271da

The Gunman

Gledala sam The Gunman. Film je onako malo smijesan. Tipicno napravljeno za amere. Utopia. Najvise sto me fasciniralo je da se Sean Penn sa svojih 50 i kusur godina uspio onako istrenirati. Mislim da bi bilo zanimljivo gledati taj film kako je tako istreniran postao. Film je onako ok za pogledati, ali nije nesto sto ce ostaviti neki trag za sobom…Barem meni…
The_Gunman_Official_Theatrical_Poster Sean-Penn-Surfing-Hawaii