The days before Christmas are just crazy in the city. There are thousands of people with this stressed stare accompanying people on a hunt for the perfect christmas gift. To avoid the crowd I took another way ending up in an Oxfam store, ending with the book “The name of the rose”, a classic I never actually read. It costed 2 euro and was like new. I do have to say I was thrilled because there were so many good books that would cost at least 10-fold if bought new.
So what is Oxfam at all? Oxfam is an international confederation of 17 organisations working in approximately 94 countries worldwide to find solutions to poverty and what it considers injustice around the world.In all Oxfam’s actions, the ultimate goal is to enable people to exercise their rights and manage their own lives. So not only do you get stuff cheaper but you also help the world. I think for the ones buying gifts, this is the perfect opportunity to hit two birds with one stone !
Ovih dana je ludilo u gradu. Na hiljade stresanih ljudi sa panicnim pogledom kad kupuju bozicne poklone u zadnjoj minuti. Da izbjegnem tu gomilu ljudi prodjem drugim putem i zavrsim u Oxfam prodavnici sa knjigom ”The name of the rose” (Ime ruze=?) koja je kostala samo dva eura. Moram priznati da sam bila odusevljena sto sam uzela knjigu tako jeftino. A samim tim i doprinijela prinos Oxfamu.
A sta je ustvari Oxfam?
Oxfam je jedna internacionalna federacija od 17 organizacija koje rade u nekih 94 drzave i koje probavaju naci nacin solucije siromastvu i tome sto smatraju nepravdom u svijetu. U biti cilj Oxfamovih akcija je da ljudi imaju i koriste svoja prava i da zive uredjenim zivotima. Znaci, ne samo sto mozes kupiti jeftine (i kvalitetne) stvari, nego i pomognete siromasima… tako reci dvije muhe jednim udarcem udarite.
Each year shortly before christmas my friend Zoofa invites the girls for a baking round. This has become a tradition and is already planned months beefore. Since the start I have been doing the typical Swedish cinnamon buns while the others do different biscuits. This occasion is only for the girls so we leave our husbands with our children (only infants are allowed to attend :D). It is a fantastic way of socializing so unless you are already doing it, I´d really suggest you to make such an evening/ day with friends. It is very funny and on top of that you go home with tons of different cookies 😀
Svake godine, kratko prije bozica, zensko drustvo bude pozvano od Zoofe na pravljenje kolacica. Ovo je vec cak postala i tradicija i planirana je vec mjesecima prije susreta. Ja sam od samog pocetka pravila svedske “bulare” sa cimetom (kanelbullar). Ovaj dan pravljenja kolaca je inace samo za zensko drustvo, tako da djeca (osim ona skrooz mala) ostaju kod kuce. Ovo je divan nacin druzenja tako da vam predlazem (ako to vec ne radite) da se organizujete i napravite tako jedno vecer sa svojim drustvom. Osim toga sto se puno smijemo, odemo kuci sa tonu kolacica 😀
Yesterday, I was meeting my friend Zoofa that I haven´t met literally for ages. It is strange how fast time passes by when you have children and by the time you decide to meet again half a year has passed. We finally met and decided to explore the cupcake store “Wir machen cupcakes” (we make cupcakes) close to Viktualienmarkt. It is a very cute and peacuful store, inviting to take a rest, take a sip if the good cappuccino and enjoy a tasty cupcake. I took the white mashmallow cupcake and it was delicious. Definitely, a place to recommend.
Jucer sam srela Zoofu koju nisam srela 100 godina. Zar nije cudno kako vrijeme brzo ide kad imas djecu? Napokon smo se uspijeli sresti i odluce smo se isprobati cupcakes iz “Wir machen cupcakes“- (mi pravimo cupcakes) radnje kod Viktualienmarkt. Jako je simpaticna i mirna prodavnicica/kafic koja tacno poziva da udjes, popijes gutljaj dobrog cappuccina i uzivas u ukusnom kolacicu. Definitivno mjesto za preporuciti.
IKEA je meni fenomen. Ne znam ikog da je uspio otici u tu prodavnicu a da barem 1 euro nije potrosio. Ako nista kupice hot dogs za euro. Nije ni cudno sto je Ingvar Kamprad jedan od najbogatiji ljudi na svijetu. To na stranu, moram priznati da volim otici cisto u setnju u Ikeu. Uvijek nove stvari, uvijek nove ideje i uvijek dobijem motivacije kako cu nesto pozitivno promijeniti i zamjeniti kod kuce…sto ne uradim. Motivacija mi nestane dok dodjem kuci. Evo par slika od tih detalja koja su mi se pravo svidjela. Posebno mi se sisarka dopala. Tako jednostavno, fino izgleda na stolu a jos dzabe. Ja licno nikad ne bih dosla na tu ideju a pravo mi je simpa. Ada je usla u fazu igranja sa kuhinjskim priborom pa je imala svoj momenat dok se igrala u kuhinji 😀
Imagine that once upon a time there where over 20 000 different kinds of potatoes! Today most of them are in the genbank. In Germany only some 150 are left, and in the common supermarkets not more than a dozen are sold. Quite a sad destiny considering its 9000 year history! Zamislite da je nekad u Europi bilo preko 20 000 vrsta krompira, ali je danas vecina samo za pronaci u genbanci.U Njemackoj se jede jos samo nekih 150 sorti od kojih se u velikim supermarketima u biti samo jos nalazi nekih dvadesetak. Zalosno kad skontas da je krompir nekih 9 000 godina star!
Tollwood is a festival that I would cordly recommend for the ones that have the possibility to visit Munich. There are a couple of huge tents where bazaars are located. There is also one tenth called the world salon with exhibitions with new themes every year, and a tent with all possible international restaurants. The bazaars are full of unique handcraft why the price is according to that. Nonetheless there are beautiful things one can see. Between these tents there are stands selling souvenirs, sweets, food, glühwein and so on. There are also quite a number of bars where one can take a glühwein or good bavarian beer. This year at the entrance of Tollwood stands an army of humans made of trash (cans). It is impressive and made me reflect about the society we live in…how much trash we produce but also how we see human beings. As trash!
In the world saloon the theme of the year is the “value of survival”. How can we get a steadier life with one another? What is happiness? How much less is more? Tollwood je jedan festival, kojeg bi preporučila svakom ko ima priliku da posjeti Minhen. Ima par šatora u kojima se nalaze pijace sa svakakvim ručno pravljenim unikatima, tako da su i cijene više nego na jednoj ”običnoj” pijaci. Ima jedan šator hrane, sa internacionalnim jelima kao i šator sa muzikom uživo. Između šatora su postavljeni barovi, štandovi robe, slatkiša, hrane i ”glühwein”, što je u principu kuhano vino. Šatori su ogromni tako da ima i sta vidjeti.
Ove godine na ulazu Tollwooda stoji armija statua napravljena od smeca (konzervi).
Dosta impozantno vidjeti i mene je navelo da razmisljam o nasem zivotu sto se tice koliko proizvodimo smece, ali isto kako danasnji sistem gleda ljude kao smece. Inace u salonu svijeta se ove godine prelazi tema “Vrijednost prezivljavanja”. Kako doci do mirnijeg zivota jedni s drugima? Sta je sreca? Koliko manje je ustvari vise?
I often think about my future and what is the best thing I can do for Ada when she grows older and surprisingly often I end up thinking about my pension.
I ask myself what I can do to make my pension safe? I do not want to end up one day and be a problem for my daughter because I didn´t think of my pension in time. So she ends up feeling that she has to help me out. For me that is horrifying picture. Having no freedom of my own or of my daughter.
Therefore I believe that it is crucial, especially for our daughters,that they learn to consider and think about the future. That even when they are at home with their children and the husband is working, that part of his salary goes to HER pension savings. Be it a bought apartment, gold, saving account, stocks (funds) or buying land. Other things (even the saving account) do not really sound as an investment to me. I believe that the best is to be 100% independent and all the rest is just bonus.
I was in a bank to get informed about private pension saving and it ended in me asking who is signing such criminal bad deals. They were suggesting me to save 10% of the gross salary for the pension. Consider a couple (together) earns 100 000 Euro gross per year (that is quite an average salary in Munich) should pay 10 000 euro (gross) for the private savings for the retirement. Imagine paying 10 000 euro/year for 20 years. That is 200 000 euro ADDITIONAL to the public pension you pay for while working. With 200 000 euro you can pay off an apartment with in 20 years. If something happens to you the money YOU paid stay in the bank and do not go back to your family. If something happens and you need the money you are not allowed to take it out. I find it scandalous. In the end if you have this money it is better to buy an apartment and pay it off, at least you get something concretely out of it. You can always rent it out…instead of paying 200 000 euro and get some 50 euro more pension per month. To cut it short if you live in Germany and look for Riesterrente, don´t be a fool. Find another way to secure your pension income.
However, I do wonder if people in Balkan or in the world do talk about the pension and how to secure it? Do they talk with ther daughters about it? Or with each other? I really would like to know! Cesto razmisljam sta je ustvari najbolja stvar sto mogu Adi dati kad bude starija i cesto mi tu naumpade rijec penzija. Mozda je to isto u kombinaciji sa tim sto mi je zaradjena penzija citavih 200 eura mjesecno… za sada…i sto sam kod kuce sa djetetom.
Postavim sebi pitanje sta ja ustvari mogu tu uraditi da sebi osiguram penziju? Ja necu da budem jednog dana na grbaci svom djetetu jer sam se zezala i govorila sta ako ne dozivim penziju.. i onda je dozivim. Pa onda zbog toga moje dijete “mora” meni “pomagati” – za mene je to strava i uzas. Cisti horor. Jezim se samo kad pomislim na to…Da ja nemam svoju slobodu…a ni Ada.
Zato mislim da je to jako bitno da se djeca, pogotovo zenska djeca, uce da razmisljaju o buducnosti, da cak i kad su kod kuce sa djecom da dio novca koju muz zaradjuje bude odvojen za maminu penziju. Bila to kupovina stana, zlata, stednje knjizice, dionica (fondova) ili zemljista. Ostale stvari (pa cak i stednja knjizica) mi ne zvuci kao neka investicija. U biti treba uvijek biti u takvoj poziciji da si uvijek 100% samostalna. A sve ostalo je bonus.
Bila sam na razgovor za privatnu penzionu stednju i na kraj razgovora sam ih pitala zar ima stvarno neko ko potpise te ugovore? Znaci oni su meni predlagali da dajemo 10% od svoje brutoplate, znaci jedan par koji godisnje (zajedno) zaradi 100 000 eura bruto platu bi bukvalno trebao davati 10 000 eura za penziju. 10 000*20 godina je = 200 000 eura. Znaci 200 000 eura DODATNO uplaceni za penziju. Ako se nesto desi, pare propadnu i ne pripadaju familiji. Ili ako hoces da izvuces pare u slucaju da ti trebaju ne mozes. Ja smatram i tako sam joj i rekla da je pametnije uzeti stan i otplatiti 200 000 eura od stana na taj nacin, pa ako nista mogu ga izdavati i dobivati neke konkretne pare, a ne tih 50 eura koje mi poslije mjesecno nude. Znaci za ove u Njemackoj koji gledaju Riesterrente, ne budite budalasti. Nadjite drugi nacin da sebi osigurate penziju. Pitam se da li zene na balkanu uopste razmisljaju o tome i kako one sebi osiguravaju novac za neki neplanirani veliki trosak ili pak penziju? Da li se uopste o tome prica i sta se prica ako se prica? Bas me zanima…
Ova glupa prehlada jednostavno ne popusta. Pocela sam vec googlati sta mogu jesti i piti da sebi dodjem i naidjem na neku stranicu koja objasnjava kako se maltene sve bolesti mogu lijeciti sa medom i cimetom…. Moj muz je to bukvalno shvatio pa mi je ovu kreaciju servirao…Bolje je smekalo nego sto izgleda. Danas sam inace srela Suadu i Kiana. Dok sam cekala naletila sam na onu radnju koja presuje sokove…Izabrala sam neki zeleni, jako je zdravo izgledao…od spinata, limuna i jabuke. I bolje je smekao nego sto je izgledao 😀 Jos je slika pravo profesionalno uslikana. Kao sto se vidi po svim topblogovima…:P A sto se tice Kleine Sportgeister, ili se meni cini ili su stvarno poskupili. Za 1h igranja 4.5€, a ako hoces duze ostati onda 6€. Ja i Ada smo ostale dok nisu zatvorili. Da se Ada pita jos bi tamo bila…
Ovih dana sam OPET prehladjena pa se osjecam bezveze. Podonjaci su mi do koljena. Dzaba i sminka i sve. Ipak se Lejlom dogovorim otici na buvljak u nedjelju. Medjutim jedna navigacija koja me bacila na pogresan put, pola sata trazenja parkinga i na kraju jos Lejla rece da nema nista odlucimo otici u jedan relativno novi kafic Daherkomma. Daherkomma je nekad bio javni wc koji je pretvoren u jedan fin kafic. Cappuccino je dosta dobar a kolac je bio ogroman. Jedan dovoljan za dvije osobe. Znaci tacno onako kako treba biti 😀
Cesto razmisljam sta je ustvari najbolja stvar sto mogu Adi dati kad bude starija i cesto mi tu naumpade rijec penzija. Mozda je to isto u kombinaciji sa tim sto mi je zaradjena penzija citavih 200 eura mjesecno… za sada…i sto sam kod kuce sa djetetom.
