Jealousy / Ljubomora

I celebrated my birthday on 14 .th of November. The same day my son celebrated his second week. Such a fantastic gift! Even if he has been with us just for two weeks it feels like he has been around for ever.
For Ada though it is a mega shock. It took her two weeks to accept him and still she is fighting with the fear that I, her mother, will forget her.
First, she didn’t want to take Adrian home, but she would have preferred us to leave the baby in the hospital.
At home when she understood that the baby will stay, she used every “opportunity” to try to “kiss” (throw something on) the baby. Then that phase was over and she turned into a big baby. Suddenly from time to time, she wants to wear diapers and have a pacifier.
For the whole week now Ada has been sick and at home with me and the baby so I hope this is just some kind of a temporary adaption phase.
Last three days she has started to kiss the baby (without throwing things at him) but she is still quite jealous and fears that she will lose me. I feel sorry for my little girl and hope her fear will pass fast, but in meantime that Ada adapts I´ll continue kissing and cuddling with her 🙂
ada-i-adrian
14.g novembra sam slavila rodjedan. Isti dan je Adrian slavio svoju drugu sedmicu. Predivan poklon! Iako je tu samo dvije sedmice meni se čini da je bio tu vječno.
Za Adu, međutim, je on jedan megašok. Trebalo joj je maltene dvije sedmice da ga prihvati i još uvijek se boji da ću je ja, njezina mama, ostaviti ili zaboraviti.
Prvo, nije htjela Adriana ni kući da dovedemo, nego ga htjela ostaviti u bolnici.
Kad smo došli kući i kad je vidjela da je vrag odnio šalu, da Adrian stvarno ostaje sa nama, onda je iskorištavala svaku priliku da ga „poljubi“ (nešto slučajno baci na njega). Kad je prošla ta faza onda je htjela da je tretiramo kao bebu- da joj obučemo pelene i htjela je cuclu.
Čitavu sedmicu je Ada bila bolesna i bila je kod kuće sa nama tako da se nadam da je samo jedna prolazna navikavajuća faza.
Zadnja tri dana je počela zaprave ljubiti brata bez da baca stvari na njega, ali je i dalje dosta ljubomorna i boji se još uvijek da će me izgubiti.
Moram reći da mi je žao kad vidim kako se bezveze boji i nadam se da će je brzo proći. A u međuvremenu ću je ja ljubiti i maziti 🙂