Threatening the kids / Prijetiti djeci

There is nothing making me happy as visiting Adas cousins. They are playing well together and it is full speed all the time with them. It is amazing how these little babies are turning into their own personalities and how there are some things typical for each one of them. But there is this one thing that is connecting them. Actually two… Ice cream and the police. The combination is also used in worse case.
If you don’t listen the police will take you and you won’t get an ice cream. 
There is absolutely no fight or argument that cannot be solved when threatening the kids that they won’t get an ice cream. I know one shouldn’t be threatening kids but in case of ice cream… shouldn’t it be allowed ??  Ništa me ne čini sretnijom nego posjeta kod Adinih rođaka. Super se zajedno igraju i totalni je haos nonstop sa njima. Nevjerovatno je kako se te male bebe polako pretvaraju u osobe sa svojim osobinama i kako su neke osobine tako tipične za svako.
Ali jedna stvar ih spaja, ustvari dvije. Sladoled i policija. Kad ništa više ne funkcioniše onda je kombinacija korištena ovih zadnjih dana.
Ako ne slušaš uzeće te policija i nećeš dobiti sladoled. 
Ne postoji svađa koja se tom prijetnjom ne može srediti. Znam da se ne treba prijetiti djeci, ali u slučaju za sladoled bi valjda to trebalo biti dozvoljeno. Ili?

Hjärnstark (Jak mozak)

Hjärnstark je jedna jako zanimljiva i motivirajuća knjiga. Nažalost još uvijek je samo ima na švedskom ali ne sumnjam da će se kad tad prevesti i na druge jezike.
Knjiga se radi o moći treninga i efekat treninga na mozak. Jako je motivirajuća u tom smislu da tako objasni kako je bitan trening za psihičko stanje jednog čovjeka da bi svako odmah počeo  trenirati.
Par stvari koje su mi bile pravo fascinantne je priča o plemenu koje se podijelilo u lovačko i poljoprivredno pleme i efekat gena sa ADHD variantom na plemena.
Drugo mi je jako zanimljivo bilo koliko dugo treba trenirati da dobiješ taj pozitivni efekat i koji efekat trening ima na ljude sa depresijom.
Treće pravo interesantno ako ne i šokantno je bio efekat treninga na djecu.

ADHD:
Pisac tvrdi da smo mi svi na nekoj skali od ADHD, ali neki bukvalno zglajzaju dok ostali postanu jako uspiješni.
Zašto neki imaju takve probleme sa ADHD dok ih drugi nemaju?
Opisali su jednu vrlo interesantnu studiju o jednom plemenu koje se tek prije par decenija podijelilo u poljoprivredno pleme i u lovačko pleme, tako da su ih koristili za studiju.
Pokazalo se da ljudi sa genom sa ADHD variantom puno bolje prodju ako su u lovačkom plemenu jer nemaju mira. Uvijek traže, istraživaju i uvijek su u pokretu. Ljudi bez ADHD variante su bili ti što su bili gladniji i mršaviji.
U poljoprivrednom životu treba strpljenje. Treba posijati, čekati i tek onda jedeš ono što si posijao. Za ovo ljudi sa genom sa ADHD variantom nisu stvoreni tako da su bukvalno gladovali i bili su najmršaviji u plemenu “seljaka”.
Šta nam to kaže? Pa da smo svi “normalni”, ali moramo prilagoditi naš način života prema tome.

3×20-30 Minuta
Dalje mi je pravo interesanto bilo što kaže da se mozak pomladi ako se trenira redovno. Treba 3 sedmično x 20-30 min trenirati, 70-80 % tvog maksimuma. Znači za nas “mlade” 30-40 godišnjaka puls treba da bude oko 130-140.
Efekat treninga je toliko jak da su pokazali da se velik dio (čini mi se čak oko 80%, ali se ne sjećam tačne cifre)  depresivnih ljudi izliječilo ili bolje reći nisu više imali simptome depresije nakon par mjeseci treninga 3×30 min trčanja.
Sa treningom se čak do 30% više novi moždanih ćelija producira. Testovi su urađeni gdje je pokazano da ljudi koji tako treniraju brže misle i bolje pamte.
Čak 2-3 h nakon treninga budeš dobro koncentrisan tako da se preporučava trening ujutru prije posla.
A ako slušaš/ učiš dok hodaš onda čak 20% više gradiva zapamtiš nego kad samo sjediš.

Djeca i aktivnost 
Dalje su pokazali da su aktivna djeca bolja i brža u matematici i drugim prirodnim naukama nego djeca koja se ne kreću i nemaju kondiciju. Isto tako im se kreativnost poboljšala.
Tako da naša slika od debeljuskastoj djeci koja samo uče i koji su jako pametni uopšte ne štima sa stvarnost. Djeca TREBAJU biti vani i trebaju biti aktivna. Za djecu je najbolje iztjerati ih van da trče, jer to daje najveći efekat na mozak.

Pokazali su da je čak dovoljno samo četiri minuta treninga da bi efekat, koji drži sat vremena, bio viđen. Ako to nije fascinantno onda ne znam šta je.

Uglavnom, sa ovom knjigom sam postala baš motivisana da treniram. Ali presudno mi je da mi djeca izađu van i da se puno kreću jer to ima ogroman udar na njihovo i psihičko i fizičko stanje…A i bolje spavaju. A svi znamo da su djeca koja spavaju najslađa djeca 😀

 

BRRaaa

Today Ada said R for zna first time:) The first word she managed to say with a proper R was (the swedish)  “bra” (means good). She got so happy she terrorised us for an hour and a half rolling her R’s. She said Rrriba (means fish) and danced around telling happily that she wants to show her sister (PZ) what she has learned. But the most I loved was the expression of her face the moment she managed to pronounce it correctly. Priceless 🙂
This was the perfect ending after a day in the zoo.

The playground at the zoo. A little bit too high for my taste but it seems Ada likes it.

Igralište u zološkom vrtu. Malo previsoko za mene ali se Adi sviđa…

Danas je Ada uspijela reći R po prvi put. Prva riječ koju je uspijela čisto izgovoriti je bila švedska riječ “bra” koja znači dobro. Tako je bila sretna da nas je sat i po terorisala sa R. Rekla je rrriba i plesala je i pjevala i pričala kako će sve svojoj sestri PZ ispričati.
Ali najljepše mi je bilo vidjeti njezin pogled lica kad je prvi put uspijela reći R. Nezaboravno 🙂
Bio je to perfektan završetak nakon jednog dana provedenog u zološkom vrtu.Highlight of the day was the boat trip / Vrhunac danas je bila vožnja brodićem

Does she have eyes? / Ima li oči?

Driving the kids to the kindergarten we stopped at the traffic lights. Outside was an African black woman in exotic colorful clothes. You couldn’t miss her. Ada told me to look at her!
I wanted to hear what Ada saw and told her that I do not know whom to look at. I asked her what she sees expecting her to say a black woman.
Since yesterday Ada had a discussion about blindness the whole morning (no clue why but she comes up with weird themes sometimes) she told me, a little bit shocked, that the  sees a woman with no eyes (?). I first didn’t get it but then I saw that the woman was looking down so her eyes looked closed when looking from our car. I had to explain to Ada the reason it looks like the woman doesn’t have eyes and then we continued discussing eyes. Ada’s questions where like does everyone have eyes? What if they don’t, and so on but the top question was “what will a person do if it doesn’t have a head? ”
Well, I have no answer to that one do I 😀

Ada asking questions / Ada postavlja pitanja

Na putu do vrtića zaustavili smo se na semaforu. Vani je stojala jedna afrička žena obućena u egzotičnoj jakih boja garderobi. Ne možeš je profulati i da hoćeš. Ada mi je rekla da je pogledam!
Htjela sam da čujem šta Ada vidi pa sam joj rekla da mi objasni. Pitala sam je šta vidi i očekivala san od nje da kaže crnu ženu.
S obzirom da je Ada od jučer razgovarala o slijepima (nema pojma zašto, ali ponekad započne malo čudne teme) rekla mi je, malo šokirana, da vidi ženu bez očiju (?). Prvo nisam shvatila šta misli, ali sam onda vidjela da žena gleda dole i da su joj oči izgledale zatvorene kad gledaš iz našeg auta. Objasnila sam Adi zašto to tako izgleda da nema očiju i onda smo nastavile razgovarati o očima. Adina pitanja su bila imaju li svi oči? Šta ako ne? I tako dalje, ali glavno pitanje je bilo “šta će osoba učiniti ako nema glavu”? Pa, na to pitanje baš i nemam neki odgovor zar ne 😀

Bosanska Krupa

On 1.st of May the weather turned quite chilly in Crikvenica so we decided to move on to Bosanska Krupa in Bosnia. My father is also there and he was organizing a barbeque party to celebrate the 1.st of May. Well I thought it will be four of us, my father and maybe someone more. Instead I was lucky to meet half my family 🙂
Last time we were so many on one spot was on my grandmothers funeral.
My uncle “dajdza Adnan” had “the honor” to barbecue the lambs and the rest of us enjoyed.

My surprise when entering our “garden”. Previously in front of the house was a small field where we were playing. However, lately our neighbours seem to have forgotten to take care of it and now we literally have a forest in front.

Koje iznenađenje kad smo ušli autom na imanje. Prije je bila trava ispred kuće gdje smo se i igrali kao djeca. Međutim, nešto naše komšije u zadnje vrijeme zabušavaju dok ne kose travu, koja je prerasla u šumu u međuvremenu.Well, I know it does look a little bit awkward, but it does taste great.
Znam da malo čudno izgleda (za neke) ali dobro šmeka.
Still some missing here… /Još uvijek neki faleZa 1. Maj je malo zahladnilo u Crikvenici tako da smo se mi spakovali i krenuli za Bosansku Krupu. Moj tata je tamo i rekao je da će biti mala roštiljada. Mislila sam biće nas četvero plus tata i možda još neko. Ali umjesto toga sam bila iznenađena i sretna što sam mogla sresti pola familije 🙂
Zadnji put kad nas je toliko bilo na okupu bilo je za majkinu dženazu.
Dajdža Adnan je imao “čast” da pripremi i peće jagnje dok smo mi ostali uživali u kolačima i priči.
Nadam se da će slijedeći prvi maj biti sa još više familije na okupu

Crikvenica

Since, Ensar was supposed to have two weeks off from work we decided to go to Crikvenica despite not being here in high season.
I was a little bit sceptical to going there in the beginning but the weather turned out to be fabulous making me wonder why there are so few tourists here.
Actually, I do not wonder I know (that would be another post though) but I can say this much, the weather during the day is around 23-25 degrees, sunshine and a little bit windy from time to time. It is absolutely perfect for taking walks, drinking coffee, wine and eating out. I find it perfect with kids also, because the sun is not too strong and one doesn’t have to keep the kids indoors from 12 to 15h (usually longer) as in high season in the summer.
Unfortunately, despite being here Adrian is not recovering and has quite a bad cough and fever. Thus, tomorrow we are going to the specialist clinic of respiratory diseases located here in Crikvenica to see that his cold is not going down to the lungs.
Today, while Ensar was showering Adrian and I was looking for his clothes Ada took a knife and wanted to cut the cucumber in pieces ending by cutting herself in the hand. That was her first cut and she got so scared she cried and cried and it was hard time to calm her down. Finally, after three stories she fell asleep.

Pošto je Ensar dobio slobodno dvije sedmice odlučili smo otići u Crikvenicu iako nije udarna sezona. Bila sam malo skeptična da idem na more u ovo doba ali ispalo je predobro. Vrijeme je fantastično, što me dovede da se pitam zašto nema već sada turista, ali ustvari znam već odgovor tog pitanja, ali to je za drugi post (ako ga ikad napišem).
Vrijeme je kao što sam rekla, fantastično. Između 23-25 stepeni, sunce i ponekad malo puše. Perfektno je za šetnje, pijuckanje kafa, vina i ručanja vani. Smatram da je perfektno i za djecu isto, jer sunce nije toliko jako da ih moraš zatvoriti između 12-15h (obično duže) kao što je slučaj ljeti.
Nažalost, iako smo ovdje Adrian se nije oporavio i fasovao je da gadno kašlje a i temperatura ga nije prošla. Zato sutra idemo u specialist klinici za respiratorijske bolesti pa ćemo vidjeti da kontrolišu Adriana da mu nije prehlada otišla na pluća.
Danas, dok je Ensar tuširao malog a ja tražila nešto da obuče Ada je iskoristila momenat da uzme nož za mazanje, i da isjecka krastavac. Nažalost nije joj dobro išlo tako da se prilično gadno posjekla i kad je vidjela krv prepala se pa smo imali problema da je smirimo i pripremimo za spavanje. Ali nakon tri pričice uspijela sam je smiriti i napokon je zaspala.

First sentence / Prva rečenica

Yesterday morning Adrian managed to say his first sentence…It was a mixture of Swedish and Bosnian and he said “dje je apa?” (gdje je (bosnian: where is) apa (swedish: monkey) meaning “where is the monkey?
All three of us Ada, Ensar and I where in the room as he said it and we got all caught by the surprise but we got also very happy and proudJučer je Adrian izgovorio svoju prvu rečenicu…Jest da je bila mješavina švedskog i bosanskog ali razumijeli smo ga. Rekao je “dje je apa?”. Apa je na švedskom majmun.
Sve troje (Ada, Ensar i ja) smo bili u sobi kad je Adrian izgovorio rečenicu i prvo smo se začudili ali smo poslije postali jako ponosno i sretni što je uspio izgovoriti čitavu rečenicu.

Shoppomania/ Šopomanija

In my deepest misery I was buying medicaments like people buy candies. I said to myself, when I get better I will go to the city and I will buy anything I need.
Last week then I felt a little bit better and went for a spontaneous coffee with a friend…ending up in Tk-maxx AND Roppenheim outlet in France. I bought 3 pairs of Asics, 2 pairs of Levis, shoes for the kids t-shirts, a jacket, sun cream, a day moisteuriser, a night moisturiser, a serum from instytutum and a pair of sunglasses. I have to say I prefer buying things like that than medicaments 🙂 

U mojoj najdubljoj bijedi kupovala sam lijekove poput ljudi koji kupuju bombone. Rekla sam sebi čim budem bolje, idem u grad i kupiću SVE što mi treba.
Prošle sedmice sam se tako malo bolje osjećala  i odem na spontanu kafu sa jednom prijatljicom … završivši u Tk-maxx I u Roppenheimu u Francuskoj. Kupila sam sebi 3 para Asicsa, 2 para Leviski, tene za djecu, sebi jaknu, kremu za sunce, dnevnu hidrantnu kremu, noćnu hidrantnu kremu, serum od instytutuma i par sunčanih naočara. Moram reći da više volim kupovati stvari poput ovih nego trošiti pare na lijekove 🙂
Spring is coming, girls. Time to dress up!
Cure, dolazi proljeće. Vrijeme se srediti!

Fonds / Fondovi

Last couple of months I have started saving in different funds. The problem I experience is that I cannot buy foreign stocks on my Swedish accounts because I do not live in Sweden and thus funds have became the only way I can diversify my portfolio towards a more global spread. But also, I do not have the time to check separate stocks and I feel that a fund is a good way to get stocks that I like.
I decided on funds that are not having a very high management fees (except the Ny teknik -fund that has it). Having these funds I actually get access to companies like Alibaba, Samsung , Alphabet (Google), FB, Investor and so on.

So the funds I am regularly buying are (management fees in %):

  • SEB Sverigefond (1.4%),
  • Spiltan Aktiefond Investmentbo (0.27%),
  • Swedbank Robur Access Asien (0,2%),
  • Swedbank Robur Access Global (0,27%),
  • Swedbank Robur Ny teknik (1,36%) and
  • Spiltan räntefond Sverige (0,24%).

The Räntefond is a bond fund that I hope will be a little like an airbag in case of a stockmarket crash.

Funny now, when making this list I noticed that I am buying the wrong fond SEB Sverigefond instead of SEB Sverige Indexfond that costs 0.42% in management fee instead of 1.4%, but also I should probably start relocating some of the savings to the more stable bond funds.
The minimal sum of investing is 10 Euro and there is no brokerage fee when buying funds (in Sweden).
These are also not a recommendation but everyone has to make their own choice of which stocks or funds to buy.

Here is a fun page where you can enter how much money you save and the effect of the compound effect has on your saving.

Posljednih par mjeseci sam počela štediti u različite fondove. Problem koji doživljavam jeste da ne mogu kupovati inostrane dionice na mojim švedskim računima, jer ne živim u Švedskoj i stoga su fondovi postali jedini način na koji mogu diverzifikovati moj portfolio da bude više globalnog izgleda. Odlučila sam kupovati fondove koje nisu skupe u menedžmentu fonda (osim Ny teknik fond). Imajući ove fondove, imam udio u firme poput Alibaba, Samsung, Alphabet (Google), FB, Invesor i tako dalje. Dakle, sredstva koja redovno kupujem su (naknade za upravljanje u %):

  • SEB Sverigefond (1.4%),
  • Spiltan Aktiefond Investmentbo (0.27%),
  • Swedbank Robur Access Asien (0,2%),
  • Swedbank Robur Access Global (0,27%),
  • Swedbank Robur Ny teknik (1,36%) and
  • Spiltan räntefond Sverige (0,24%).

Räntefond je kamatni fond koji (se nadam) treba biti poput airbaga u slučaju pada na berzi.

Smiješno, sad vidim kad sam pisala listu da kupujem pogrešan fond!  SEB Sverigefond, koji košta 1.4%,  umjesto SEB Sverige indexfond koji košta 0,42% godišnje. Najvjerovatnije bih trebala početi prebacivati neke štednje u stabilnije kamatne fondove.
Najmanji ulog za kupovinu fondovoa je 100 kr (ca. 10 eura) i nema courtage koštanje, zato je dobro redovno štediti u fondovima.
Ovo nisu prijedlozi nekome za kupovinu, nego samo fondovi koje ja sama kupujem. Svako mora za sebe odlučiti šta će i ako će kupiti.

Ovdje možete da izračunate koji udar ima kamata na vašu dugoročnu štednju.

Hope / Nada

A healthy man has thousands of wishes, a sick man has only one…After having have experienced the worst month and a half ever it has made me think of myself. Last week I got tonsilitis, otitis a headache from hell where I had the feeling that my head will literally explode. No painkillers helped. My balance crashed, the fever was high no matter what I took. I dehydrated, I puked so finally the emergency docs had to come to check me up. My ligaments where hurting. I was lying for days in the bed. Whining of pain. sleeping and not sleeping. I don’t even know anymore. In all this misery I wondered how do people having much more serious health problems motivate themselves?

For the first time in weeks I felt good enough to get out from the apartment. It felt wonderful! This simple thing to take a walk is just magic. Unfortunately it is not in Hagapark or at the magic place in Ade in Krupa but still. It is good enough. Today, I had a walk in a small forest and felt hope when I saw the anemones. I am almost through this illness and I am lucky I made it. It is almost over. The spring is back! I am back…I hopeZdrav čovjek ima hiljade želja, a bolestan samo jednu … Nakon što sam doživjela najgorih mjesec i po dana otka znam za sebe, navelo me da razmislim malo o sebi. Prošle nedjelje sam dobila gnojnu aginu, upalu usiju, glavobolju iz pakla gdje sam imala osećaj da će mi glava bukvalno eksplodirati. Nijedan lijek protiv bolova nije pomogao. Moj balans se poremetio, temperatura je bila visoka bez obzira koje lijekove sam uzela. Dehidrirala sam se, tako da je na kraj doktor iz hitne dosao da me provjeri. Zglobovi su me bolili. Lezala sam danima u krevetu. Plakala sam od bolova. Spavala sam a i nisam. Vise i sama ne znam. U cijeloj ovoj situaciji sam se pitala kako se ljudi, koji imaju mnogo ozbiljnije zdravstvene probleme, motivišu?

Po prvi put u zadnjih par sedmica sam se osjećala dovoljno dobro da izađem iz stana. Bilo je divno! Jedna obicna stvar poput šetnje moze da bude poput magije. Nažalost,setnja nije bila u Hagaparku ili na čarobnom mjestu na Adama u Krupi, ali ipak dovoljno za sad. Prošetala sam malo kroz šumu i osjećala sam nadu kada sam vidjelao anemone. Skoro sam prevazisla ovu bolest i mogu reci da sam sretna za to. Skoro je gotovo. Proljeće se vratilo! Vratila sam se i ja… nadam se