Moments where you wish you where on another planet / Momenti kad poželiš da si na drugoj planeti

The other day I had one of these days where I just wanted to pack my stuff. First, Ada fell asleep in the car. Arriving home I had to wake her up and take her out of the car. Doing that I felt like waking up the demon. Ada was crying and screaming. It took us half an hour to get inside the apartment.First obstacle done.
Ada had played in the sand while being in kindergarden so she was completely covered in sand, so obviously I had to bath her.
Being in no mood for bathing she was screaming as had I put her in 10 degrees water. Anyway I managed to bath her. Obstacle two done.
Here Adrians starts crying, being hungry I fed him. During these few minutes, my dear Ada decided to do make up using only lipstick…Neki dan bijaše jedan od onih dana kad sam se samo htjela spakovati i pobjeći. Prvo, Ada zaspe u autu kad sam je vozila kući. Kad smo stigli trebalo mi je pola sata da je probudim i izvedem iz auta. Kad se probudila bila je kao da sam aždaju probudila. Plakala je, vrištala je. Čitav je komšiluk znao da se Ada probudila. Ali prođe to.
Ada je bila sva u pjesku tako da sam je trebala prvo okupati. Inače Ada to voli, ali sada…Nastavila je samo agonija vriskom i plaćem. Ali i to prođe. 
U međuvremenu se Adrian počeo javljati i za svaki momenat je sve glasniji bio da bi na kraju plakao i vrištao i on. Bio je gladan, tako da sam ga uzela nahraniti. Za ti par minuta što sam ga hranila gospođica Ada se odlučila našminkati i za to je koristila moj karmin…

So back in the bath trying to remove all the lipstick. It was taking ages.
By this time Adrian is really nervous and cries and cries. I take him and try to calm him down. He pukes! It felt like a fountain. It just molded out of the mouth…all over the floor and the wall. So disgusting, and even worse  is that I had to clean it.
In meantime Ada was sitting in her room playing. She was silent !
As I entered the room she had painted herself with her color pens. Since that wasn’t enough, she had also painted the bed sheets.
I got crazy!
These are moments when I want to run off to another planet…and then I calm down and think these are actually the moments that I will remember later. So it is just to learn to appreciate parenthood and…continue cleaning!
Tako da sam je opet morala kupati i trebala je neka vjećnost da sklonim šminku. Adrian se nije smirio iako je jeo, nego je nastavio kenkati i plakati. Uzela sam ga i prozala smiriti, nije prošlo malo kad je tako povratio. Sve je odletilo na pod i na zid pljusnulo. Meni se zgadilo, a još gore mi je bilo što sam to morala očistiti. Dok sam ja to čistila, Ada je bila sama u svojoj sobi. Tiha!
Kad sam ušla u sebu sva se izšarala bojicama, po nogoma po rukama, stomaku po postaljini. Poludila sam!
Kad se sve ovako u jednom danu sastavi onda samo poželim pobjeći na neku drugu planetu…I onda se smirim i kontam ovo su momenti koji će mi ostati u sjećanju…i nastavim čistiti za njom…

 

Leave a Reply