Today, I was thinking about how amazing machines airplanes are, when it comes to travelling from A to B. This morning me and Ada were eating breakfast in Munich, playing with the cousins in the afternoon and eating dinner in Stockholm. Only bad thing was that I forgot my jacket in the airplane:/ Luckily, the weather is nice 🙂 I missed these loooooong days here. Here is a picture taken at 22.30h and it is still not even dark. Love it 🙂
Moram reci da su avioni pravo nevjerovatne masine. Jutros smo ja i Ada doruckovale u Minhenu, a poslije podne smo se igrale sa rodjacima i vecerale smo u Stokholmu. Jedini problem je sto mi je ostala jakna u avionu :/ Srecom, bilo je super vrijeme 🙂 Moram reci da su mi ovi duuuugi dani nedostajali. Evo slike koju sam uslikala u 22.30h mada je ispala tamnija nego sto je u stvarnost. Haos 🙂
Confessions of an economic hitman -John Perkins A new book to my book wish list is the “Confessions of a hitman”- Written by John Perkins. In my previous post I told you about the documentary “Let´s make money” where this guy caught my interest. John Perkins worked as an economic hitman. In the book he repeatedly denies the existence of a “conspiracy” and discusses instead carefully the role of corporatocracy. Sounds like an interesting book 🙂
Priznanja jednog ekonomskog ubice –John Perkins
Nova knjiga u mojoj listi pozeljnih knjiga je ” “Confessions of a hitman”- (Priznanje jednog ekonoskog ubice) od John Perkins-a. U proslom sam clanku pisala o dokumentarcu ”Let´s make money” (Hajmo praviti novac) u kojem sam cula za John Perkinsa i koji me zainteresovao. John Perkins je radio kao t.z. ekonomski ubica. U knjizi odbija egzistenciju neke konspiracije ali zato diskutuje ulogu korporatokracije. Zanimljiva tema i djeluje mi kao i zanimljiva knjiga.
http://www.johnperkins.org/
The second guy that caught my interest was Wiliam Blum that wrote the book
America´s Deadliest Export- Wiliam Blum
For over 65 years, the United States war machine has been on auto pilot. Since World War II, the world has believed that US foreign policy means well, and that America’s motives in spreading democracy are honorable, even noble. In this startling and provocative book from William Blum, one of the United States’ leading non-mainstream chroniclers of American foreign policy and author of the popular online newsletter, Anti-Empire Reports, demonstrates that nothing could be further from the truth. Moreover, unless this fallacy is unlearned, and until people understand fully the worldwide suffering American policy has caused, we will never be able to stop the monster.
Preko 65 godina, SAD. ratna mašinerije je bila na autopilotu. Od drugog svjetskog rata, svijet je vjerovao da američka vanjska politika misli dobro, i da su motivi Americkog širenja demokratije časni, čak i plemeniti. U ovoj zapanjujućoj i provokativnoj knjizi od William Bluma, jedan od ‘vodećih americkih “non-mainstream” hroničara američke vanjske politike i autor popularnih online novina -“Anti-Empire Izvještaji”, pokazuje da ništa ne može biti dalje od istine. Osim toga, dok se god ne nauci od greske i dok ljudi ne budu u potpunosti razumijeli patnje u svijetu koje je američka politika izazvala, nikada nećemo biti u mogućnosti da zaustavimo to čudovište.
http://williamblum.org/
I also got recommended this following book on the theme / Dobila sam isto preporuku za ovu knjigu
A century of war: Anglo-American Oil Politics and the New World Order – William Engdahl
This is a story about power, power over entire nations and continents. The story describes the vehicle to that unparalleled power over nations, oil, and the vital role it has played in peace as well as wars in the past century. Henry Kissinger, the former American Secretary of State put it succinctly during the first oil shock of the early 1970’s. He declared, “Control the oil and you control entire nations.”
A thin red line runs through the history of the world since Fashoda, and that is covered in oil and blood. This book is not for the faint of heart, but it is meant to provoke reflection and discussion among those who can see beyond the daily media manipulation of reality that is called news.
Stoljeca rata – Anglo americka naftna politika i novi svjetski poredak- William Engdahl
Ovo je priča o moći, moć nad cijelim narodima i kontinentima. Priča opisuje vozilo te neusporedive moći nad nacijama, ulju, kao i vitalnu ulogu koju je odigrala u miru i u ratovima u prošlom stoljeću. Henry Kissinger, bivsi američki državni sekretar je to sadržajno i kratko u prvih šok nafte, ranih 1970-ih. On je izjavio, “kontrolirajte naftu i kontrolišete citave narode.” Od Fashode, tanka crvena linija, pokrivena naftom i krvlju, prolazi kroz istoriju. Ova knjiga nije za one sa slabim srcem, nego je cilj da isprovocira razmišljanje i raspravu među onima koji mogu da vide iznad manipulacije dnevnih medija od stvarnosti koju oni zovu vijesti.
Yesterday, was another hot day so we decided to go to Starnberger lake. Ada was enjoying walking around barefoot and the highlight was to walk around in the sand at the playground. Quite fascinating how little it takes to make children happy 🙂
Jucer je bio jos jedan (pre)vruc dan tako da smo odlucili otici na Starnberger jezero. Ada je pravo uzivala da hoda bosa, a pravi hit je bio kad je na igralistu bosa po pijesku hodala. Pravo je fascinantno kako malo djeci treba da budu vesela 🙂
An old cat looks at a kitty running after its tail asking it what its doing…Kitty answers- “ I learned that the best thing that exist for a cat is happiness and that happiness is my tail. So, I decided to run after my tail to catch my happiness.” The old cat says then- Well, kitty I am also following universal problems, and I to realized my happiness is in my tail. I also learned that whenever I was running after my tail the tail kept running away from me and whenever I did my own thing the tail was following me…wherever I went…
Procitala sam tako smijesan tekst o sreci danas…
Gleda stari macor mladu macu kako trci za svojim repom i upita je sta radi. Odgovara maca pa naucila sam da je najbolje sto postoji za macu sreca, a rep je moja sreca. Zato ganjam rep da uhvatim moju srecu. Kad ce stari macor maci- Sine, i ja isto pratim univerzalne probleme. I ja sam skontao da je sreca u mom repu. Ali sam isto naucio da kad god ganjam rep , rep bjezi od mene, a kad jednostavno radim svojim posao rep me uvijek prati gdje god da bio…
Do sad vjerovatno mislis da sva ova prica o ljubav prema sebi znaci neka forma ufuranog ponasanja koja granici sa zaljubljenost u sebi. To je skroz pogresno. Ljubav prema sebi nema nikakve veze sa ponasanjem gdje svakome pricas kako si dobar. To nije ljubav prema sebi, nego se to trudis da privuces pozornost i simpatiju drugih tako kako se lupas po prsima. To ponasanje je isto neuroticno kao sto je ponasanje kod osobe koja sebe mrzi. Hvalisavo ponasanje se motivira od drugih tako sto se osoba trudi da je drugi zavole. To znaci da sebe vrijednuje samo onoliko koliko ga drugi vrijednuje. Da nije tako, ne bi se trudila da se pokaze tako drugima da bi je drugi zavoljeli. Ljubav prema sebi znaci da sam sebe volis… i ne treba ti tudja ljubav. Nema potrebe da druge ljude uvjeravas da te trebaju voljeti. Prihvatanje sebe je sasvim dovoljno tebi i nema nikakve veze sta drugi o tebi smatraju.
I was again watching a documentary (ironing 😛 ) that everyone should watch. It is called Let´s make money, and shows the cruel and soulless, capitalistic world we are actually living in. What bothered me the most was the interview with the a guy named John Perkins, that has worked as an economic hitman. Here is a part of that interview… So much of the fairy tale story that Americans wanted to “save” Iraq from Saddam Hussein and introduce democracy…it turns out the Iraqies wanted to get rid of the dollar and start the commerce in Euro, which would mean a total economic collapse of US…
Opet sam gledala (peglala :P) jedan dokumentarac koji bi svako trebao da pogleda. Zove se “Let´s make money” (Hajmo praviti novac), i koji ustvari pokazuje prljavu igru kapitalista u svijetu kojem zivimo. Najvise me zacudio (sto javno prica) John Perkins koji je radio kao ekonomski “ubica”. Evo dio intervjua. Toliko o bajkama kako su ameri htjeli spasiti iracane (zar stvarno ljudi jos uvijek to vjeruju?) od Sadama i da im pomognu da uvedu demokratiju.. Ustvari problem je bio sto su Iracani htjeli da predju sa dolara na euro sto bi dovelo citav ekonomski sistem amerike do kolapsa…
Today Ada noticed this dark thing that is following her wherever she walks. I do not know if she really understood that it is “her” but it was quite fascinating to look at her when she tries to find out what a shadow is..
Danas je Ada primjetila onu tamnu sjenu koja je prati gdje god ide. Ne znam ako je skontala da je to njezina sjena, ali je ipak bilo fascinantno gledati kako je istrazuje 🙂
For the last couple of days my daughter is waking up at 4.00h in the morning. I don´t really know what that depends on, but I wish she stops that soon. I feel that mankind is not made for getting up that early. In the afternoon though we had a nice break when meeting “teta” Vindi and enjoying a nice strawberry ice cream 🙂
Zadnjih par dana Ada se budi u 4h ujutru sto je onako pomalo brutalno. Ne znam zbog cega to radi, ali se nadam da ce uskoro prestati jer iskreno nije covjek napravljen da se tako rano budi :/ Poslijepodne smo se sreli sa “teta” Vindi i uzivali u jednom sladoledu sa jagodama 🙂
Sebe voliti znaci da sebe prihvatas kao jednu dostojanstvenu i vrijednu osobu, bas zato sto sam izaberes to. Prihvacanje isto znaci odsutstvo kukanja. Ljudi koji funkcionisu skroz nikad ne kukaju- pogotovo ne kako je kamenje na plazi ostro, ili kako je nebo tmurno ili kako je sladoled prehladan. Prihvacanje znaci da ne kukas a sreca znaci da ne kukas oko stvari koje ionako ne mozes promijeniti. Kukanje je utociste ljudih bez samopouzdanja. Pricati drugima koje dijelove svog ja ne volis ti pomaze da odrzavas nezadovoljstvo, jer ljudi oko tebe stoje nemocni i ne mogu ti nista pomoci, osim da to odbijaju, ali im onda ti ne vjerujes. Koliko god ti ne pomaze kukati drugima, toliko isto ne pomaze da tebi drugi kuka. Ima nacin da prekines ovo bezznacajno i neprijatno ponasanje. Upitas jedno jednostavno pitanje “Zasto ti meni ovo pricas?” ili “postoji li nesto da ti ja mogu uraditi da ti pomognem?“. Kad pocnes sam sebi ta pitanja postavljati skontaces koliko je to kukanje glupo ustvari. Totalno gubljenje vremena koje bi se moglo u nesto korisno koristiti kao npr. da nesto radis da svoje “ja” pojacas, ili da nekom drugom pomognes.
Ima posebno dvije stvar gdje se kukanje definitivno ne cijeni 1. kad kazes da si umoran 2. kad kazes drugome da se ne osjecas dobro
(i u Bosni/Balkanu mogu dodati ovaj primjer sto meni ide na zivce 3. Kad kazes da nemas para )
Ako si umoran ima puno stvari koje mozes uraditi da to rijesis, ali kukati nekoj jadnoj osobi je cista uvreda te osobe. A i nece te napraviti manje umornim. Ista logika vrijedi za “ne osjecam se dobro” a po mom iskustvu isto tako vrijedi i za “nemam para”.
Kukanje sprijecava da zivis svoj zivot efikasno. To ohrabruje samosazaljevanje i paralizuje tvoje napore da dajes i primas ljubav. Smanjuje isto mogucnost da poboljsas stanje veza u tvom socijalnom zivotu. Daje ti koji minut paznje, ali isto skrece paznju ljudi koji te prokontaju.
Ako sebe volis onda je kukanje pred drugima, koji ti ne mogu nista pomoci, jedna apsolutno nemoguca stvar za odbraniti. Ako primjetis detalje kod sebe (ili kod drugih) koje ti se ne svidjaju , onda ti je bolje umjesto da kukas, da pocnes aktivno raditi na tome da provedes potrebne promjene.
Drugi put kad se sretnes drustvom gdje se vise od cetiri para tu nalaze, probaj provesti ovaj mali zadatak.
Zapisi koliki se dio price stvarno provede sa kukanjem. Kukanje na sebe, na druge, o vremenu, o politici, o parama itd. Kad se sve zavrsi i kad svi odu kucama upitaj se “Koliko je ustvari to kukanje cemu sta doprinjelo?” i “koga ustvari stvarno interesuje o cemu smo kukali?“. I slijedeci put kad ti se kuka, sjeti se tog beznacajnog kukanja te veceri…
(Provesti danasnji dan kukanjem o jucer, nece sutrasnji dan uljepsati.)
Finally, I finished off the “Faktoider” in Swedish, so the next book has to be in English. My chosen book is the “No Logo” of Naomi Klein. I bought it years ago, but somehow I never really managed to read it. The book focuses on branding- which I feel that has become such an impact on our lives and it makes me curious how it has become like that. When I was a child no one really cared about the brands. Today a 10 year old talks about brands and gets bullied in the school if not wearing the “right ” jeans… Let´s see if this book explains that to me 🙂
Napokon sam procitala “Faktoider” na svedskom, tako da slijedeca knjiga, koju cu citati, mora biti na engleskom. Moja izabrana knjiga je ”No Logo” of Naomi Klein. Kupila sam je prije par godina, ali je nikad nisam procitala. Knjiga se fokusira na stvaranje marke, a osjecam da je to zadnjih godina postalo tako bitno u nasim zivotima. Zanima me kako je doslo do toga. Kad sam ja bila dijete nikoga nisu zanimale marke. Danas jedno dijete od 10 godina bude maltretirano u skoli ako ne nosi ”tacno”-markiranu robu. Bas me zanima hoce li knjiga moci objasniti ovaj fenomen meni 🙂
