In the air again…/ Ponovo letimo

After a long night with a crying child it was quite a tough thing to get up  early in the morning and prepare for the flight. Yesterday we were flying toward Munich. Despite both of us being tired we were enjoying the trip 🙂

Nakon jedne duge noči sa plačućim djetetom bilo je prilično naporno probuditi se ujutru i pripremiti se za let. Jučer smo opet letili za Minhen. Iako smo obje bile umorne uživale smo u putu 🙂

ada
on the way to the airport,
na putu prema aerodromu

ada 2
in the air
u avionu

ada 3
just arrived n Munich
taman stigle u Minhen

 

Luxury day at Aqua Vitalis/ Luksuzan dan na Aqua Vitalis

What a luxury day… My parents persuaded me to go to Aqua Vitalis yesterday AND today.  The atmosphere is fantastic and so cheap (220kr) it is a absolute must when being in Skövde.. Especially, when I have THE babysitter it is great opportunity to have some time for myself. Here are some pictures I just had to take… And tomorrow maybe I go again 🙂

Luksuzan dan… Roditelji su me nagovorili da odem u Aqua Vitalis jučer i danas. Fantastična je atmosfera i toliko je jeftino da je pod moranjem da odem tamo kad sam u Skövdeu.  Još kad  imam najbolje dadilje na raspolaganju onda je super iskoristiti priliku i uzivati malo sama 🙂 . A ako bude sreće možda opet sutra odem 🙂

2014-08-30 18.02.02

Above the pool (29 degrees) one can see the log sauna (stockbastu)
Iznad bazena (29 stepeni) se vidi sauna gdje se loži  na drva

2014-08-30 18.03.11

Steam sauna…

Turska sauna

2014-08-30 18.02.55

Hamam

2014-08-30 18.02.29

Warm pool (34 degree)…
Topli bazen (34 stepena)

2014-08-30 18.02.11

A bar for relaxing
Bar sa osvježavajućim pićem i hranom

oversikt_av_623x

20141109_173445

Outdoor pool in the evening
Vanjski bazen navecer

Dorowat-Ethiopian food/ Kokoš na etiopski način

Today, I watched and learned to make an ethiopian dish- Dorowat. This is a common dish made of chicken. I was surprised )or shocked) how many onions and how much paprika powder was used for just one dish. This dish is usually eaten with a typical ethiopian bread called Injera, but we couldn´t make it,nor buy it. The dish was delicious meaning I will make  it again 🙂       luk luka    paprika miksdorowat-kyckling

Danas sam učila kuhati kokoš na  etiopski način- Dorowat. Ovo je često jelo pravljeno od piletine. Bila sam iznenađena koliko se luka i koliko se paprike u prahu koristi. Ovo jelo se obično jede s tipičnim etiopskim kruhom zvani Injera. Nismo ga mogli napraviti a i nema ga ovdje kupiti. Hrana je bila vrlo ukusna tako da ću opet uskoro praviti Dorowat 🙂

 

Roditeljstvo u Danskoj, zemlji najsretnijih ljudi: Ostavite bebu golu na snijegu

Ovo kad sam procitala od srca sam se nasmijala. Odrasla sam u Švedskoj pa me ovo podsjeća na kulturšokove koje sam doživljavala kad sam pričala sa našim ljudima u Bosni… 🙂 Sad ih bolje razumijem 😉

 

„U prvim jaslicama mog sina, koji je jedva imao dvije godine, smatrali su da je u redu da izlazi bez kape po snijegu i kiši te promrzne i pokisne, jer slijedeći put sigurno neće zaboraviti kapu“ priča Kristina Wolsperger Danilovski.

 

 

kristina volsperger danilovskiKad se Zagrepčanka Kristina Wolsperger Danilovski početkom 2009. godine preselila sa porodicom u Kopenhagen, bila je svijesna da odlazi u prilično drugačiju državu. Svoje dogodovštine u Kopenhagenu na zabavan i ležeran način redovno je u mejlovima opisivala svojim prijateljicama u Hrvatskoj. To dopisivanje, kaže, bila joj je duhovna hrana.

Poslije tri godine, Kristina se sa porodicom vratila u Zagreb, a na temelju pisama iz danske objavila je knjigu „Danci i stranci“, u kojoj se, budući da je u Kopenhagenu podizala svoje dvoje djece, dosta dotiče danskog odnosa prema odgajanju djece. Prenosimo vam njene utiske:

Danci i stranciJaslice? Pa ovo je šupa

Prvi susret s potpuno drukčijim konceptom života u Danskoj bio joj je vezan uz upis djeteta u jaslice.

Arhitektura Kopenhagena je prekrasna i očekivala je vesele, šarene, tople jaslice i zainteresovane, posvećene vaspitačice. Međutim, dijete je upisala u zgradicu nalik baraki, sa sivim zidovima i podovima, bez boja, igračaka i crteža, a čuvale su ga vaspitačice koje jedva da su se bavile djetetom.

„Danci vjeruju da djecu od malih nogu treba odgajati da budu individualci, da treba da se brinu sama o sebi i sama se zabavljaju. Danske mame ne trče za svojom djecom i ne viču “nemoj, nemoj, pazi, pašćeš”. One vjeruju da mora da padne i da će tako naučiti. U prvim jaslicama mog sina, koji je jedva imao dve godine, smatrali su da je u redu da izlazi bez kape po snijegu i kiši te promrzne i pokisne, jer slijedeći put sigurno neće zaboraviti kapu“ priča Kristina Wolsperger Danilovski.

Našem mentalitetu teško da ovo prihvati, ali Kristina upozorava: Danci odrastaju u sretne, zdrave i odgovorne ljude. Jedino je njihov pristup drukčiji.

„Nema tu ocjene šta je bolje ili lošije – prosto je različito. Je li bolje stalno skakati oko djece kao što mi činimo? Je li bolje to što naši vrtići moraju biti roza i plavi i puni cvijeća? Da li je to objektivno bolje? Da li je bolji naš mentalitet u kojem se zadnji dinar daje za djecu? Zar je bolje da roditelji nemaju ništa, ali da djeca nose markiranu odjeću i slave skupe rođendane? Ne znam! Toga, recimo, u Danskoj nema. Odjeća se kupuje samo kad se mora, i to jeftina, igračke su retke, kao i slatkiši. Verojatno je najbolji put negdje u sredini – kaže Kristina Wolsperger Danilovski.

bebe u danskoj spavaju napoljuTerapeutski učinak spavanja na ulici

U mračno jutro, šibana hladnim sjevercem i praćena prvim kapima kiše, Kristina je prolazila pokraj desetak kolica parkiranih u dvorištu jaslica u kojima će ponovo ostaviti svog uplakanog 1,5-godišnjeg sina, kad je začula stenjanje i tihi plač. Misleći da umišlja, nagla se nad jedna kolica i tamo ugledala umotanu bebu kako plače. U devet od deset kolica spavale su bebe, na nordijskoj hladnoći, bez nadzora! Kristina još nije znala da Danci duboko vjeruju u terapeutski učinak spavanja dece na otvorenom, uglavnom bez nadzora. I uopšte ne razumeju zašto ostatak sveta panično zove policiju i socijalnu službu kad na ulici naiđe na kolica u kojima plače beba. U danskim je jaslicama takvo čuvanje djece standard: ako slučajno nemaju dvorište, moraju imati osiguranu terasu za dječju spavaonicu na otvorenom!

sumski vrticiNajbolje je djecu ostaviti u šumi

Danci izuzetno drže do ekologije i zdravog života. Danska djeca rijetko dobijaju slatkiše, a pazi se da redovno jedu sirovu hranu. Ne kupuju im se igračke bez kraja i konca, moraju da budu kreativni i da se igraju napolju, bez miješanja odraslih. Zato su veoma popularni šumski vrtići – “ustanove” zbog kakvih bi u Hrvatskoj sasvim sigurno digli na noge Ombudsmana za dječija prava, Ministarstvo prosvete i Ministarstvo socijalne politike i zahtijevali krivično gonjenje vlasnika. Radi se o vrtiću koji se, u građevinskom smislu, sastoji od sklepanog sanitarnog čvora na livadi uz šumu van grada. A vrtićke sobe, dvorana za sport i ples, hodnik sa ormarićima za stvari i ostali uobičajeni inventar nalazi se – u šumi. Pelenaši, dakle dvogodišnjaci, idu u grupu Hrast, a predškolci u Smreku. Osam sati svaki dan ta djeca borave – u šumi, bez nadstrešnice, bez zgrade, bez igračaka, bez radijatora. I to u državi u kojoj jaka zima traje od kraja septembra do sredine maja. Sa sobom nose lanč pakete, pretežno sirove hrane. Osnovno je pravilo da jasličari moraju da se animiraju sami, bez upletanja pedagoga. Nakon osmosatne smijene, busevi djecu odvode natrag u grad. Teško je zamisliti zagrebačku mamu kako pristaje da joj netom prohodalo dijete osam sati dnevno samo tumara šumom na minus 10. Ali isto tako nema zagrebačke mame – za razliku od kopenhagenske – koja ne zna šta su vrtićke boleštine. U šumskim vrtićima nema ni virusa ni bakterija. Ta su djeca – zdrava kao dren.

Beba ima temperaturu? Pa ostavite je golu na snijegu…

Danci ne nasijedaju prevarama farmaceutskih lobija i ne troše lijekove bezveze jer – od većine se stvari ne umire. To je mantra ne samo prosiječnih Danaca već i njihovih ljekara. Nakon puno godina otpora, prihvatila ju je i vaspitačica Ankica, izbeglica iz Bosne, koja već 20 godina radi kao vaspitačica u tamošnjem vrtiću. Ankica je dugo smirivala Kristinu koja je dobila slom živaca kad je u vrtiću svog djeteta vidjela bebu skinutu do pelena postavljenu kraj otvorenog prozora usred zime. Bila je tamo jer joj se tako prirodno spušta temperatura! Čepiće, sirupiće i obloge, prvu pomoć svake hrvatske mame, danske mame najčešće preziru. Kao što se generalno preziru bespotrebni odlasci ljekaru, zbog, recimo, visoke temperature ili boginja. Budući da se kod ljekara ne dolazi bez internetske ili telefonske najave, do njih je gotovo nemoguće doći s tako običnim simptomima. Kristina je na kraju za svog bolesnog mališana zvala zagrebačke ljekare, koji bi joj ili pomogli telefonski ili bi je podučili kako da predimenzionira simptome da bi u Kopenhagenu došla do svog termina u ordinaciji.

deca u danskojDanci vole da imaju djecu

Danska je jedna od rijetkih zemalja u Evropi koja nema ozbiljnih problema s natalitetom. Njihove žene prosiječno rode 1,8 djece tokom života, a hrvatske žene rode jedva 1,4 djeteta. I to je vidljivo već na ulici – djeca su svugdje, roditelji ih uvek vode sa sobom jer su dadilje najčešće neprihvatljive, a neobično su česta dvostruka kolica za blizance: Danska je pri vrhu zemalja po procentu žena koje se podvrgavaju medicinski potpomognutoj oplodnji. Bez obzira na potpunu nemogućnost našeg razumijevanja njihovih roditeljskih metoda, činjenica je da je Danska država koja voli djecu i koja voli porodicu – bilo kakvu: razvodi su česti, ali nakon razvoda roditelji se ravnopravno brinu za djecu. Za nas neobično velik broj žena ima djecu s više muškaraca. Gej parovi normalno odgajaju djecu, žene se i same često podvrgavaju vještačkoj oplodnji. Poštuju različitost porodičnih struktura i vole djecu.

 

Na kraju, još da dodamo: Danci su, prema istraživanju o sreći koje su sproveli stručnjaci njujorškog Univerziteta Kolumbija po narudžbini UN-a, najsretniji narod na svijetu, iako im zima traje duže nego ostala tri godišnja doba zajedno i mrak većim dijelom godine pada već u 16 sati

original članak mozete ovdje pročitati

Breastfeeding Rheumatism (?)/ Reuma dojenja (?)

These last couple of days I´ve had some pain in my joints. When I wake up my left hand is stiff and hurts. As well as my elbow. The joints are a little swollen and I can hardly lift anything with it.  I never had these problems before so I googled (Google knows everything) my symptoms. In Swedish sites I even found the name “amningsreumatism” which if translated would be called something like breastfeeding rheumatism (I guess there is a scientific name for that). When a woman is breastfeeding there are hormons that are secreted and the hormon levels are changed which can cause these symptoms… No one told me about these things (and many more) before I got my baby..actually no one told me tons of things that happen after getting a baby… :/

arthritis3tmd

Zadnjih par dana su me zglobovi bolili. Kad se probudim ruka mi se sva ukoci i boli. Zglobovi su nateceni i maltene nista ne mogu dici. Nikad prije nisam imala ovi problema tako da sam te simptome googlala (Google sve zna). Na svedskim stranicama cak postoji rijec za to “amningsreumatism” a to je u direktnom prevodu reuma dojenja. Vjerovatno ima neko naucno ime za to. Znaci dok zena doji nivoi hormona se mijenjaju u tijelu i to dovodi do ovih simptoma… Prije nego sto sam rodila niiko mi nije prije pricao da ove stvari uopste postoje…ustvari nisu mi pricali stotine stvari koje se desavaju kad se dobije beba :/

Svensk sjukvård är ett skämt-del 2

Förra veckan…

var jag med min dotter på KS för en undersökning. Där sade dem att dottern skulle gå till vilken vårdcentral som helst.  Jag fick till och med en kissmugg med mig där jag skulle försöka “fånga min dotters urin”. Jag frågade om det behövs någon remiss till vårdcentralen, men barnläkare svarade “Nej .- “Vi har ett superbra system så att vi kan gå in från alla vårdcentraler och se vilka prover din dotter måste göra“. Jag tänker -va´ fantastiskt. (De håller på och föra igenom det i München och det är en massa bök).”

Idag…

satt jag i en evighet och försökte fånga min dotters kiss. Hade någon sagt det för 10 år sedan hade jag gapskrattat rakt i ansiktet på den personen….Iaf. så lyckades jag med det konststycket (utan att bli blöt) och var mycket nöjd med mig själv måste jag erkänna. Efter det gick jag till vårdcentralen. Blir då ivägskickad till labbet. Allt är frid och fröjd. Blir uppropad. Går in . Säger personnumret och vilka prover hon ska ta. Då börjar problemen. Labassitenten säger att hon inte  ser vilka prover min dotter ska ta. Hon har inte fått någon beställning så jag behöver en beställning på urinprov annars kan hon inte göra dem här proven. Nähep, jag pressar in mig hos en doktor för att doktorn ska läsa vad barnläkaren från KS skrivit i sin journal och skicka en beställning. Men nej, det funkade heller inte. För hon ser bara en gammal beställning och doktorn berättar -” vi kan inte sticka så små barn här. Det får du göra på KS. Jo men, det bästa vore om du åkte iväg till KS och  gjorde alla undersökningar där“. Så nu måste jag återigen till KS för att göra ett urinprov och blodprov… Känns att mer effektivt än det här kan det knappast bli 😛svensk_sjukvard_-630x587